BiH
87

Demobilisani borci iz Tuzle: Idemo pješice u Sarajevo, tamo gdje padnemo tu ćemo se i spaliti

Piše: E. F.
Muminović i Zahirović (Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Muminović i Zahirović (Foto: Darko Zabuš/Klix.ba)
Demobilisani borci iz Živinica Šefik Muminović (55) i Džemail Zahirović (59) krenuli su jutros oko devet sati pješice u Sarajevo sa namjerom da se javno spale ispred institucija BiH u znak protesta zbog nebrige države prema borcima koji su sve što su imali dali ovoj zemlji.

Trenutno prolaze kroz Živinice i odlučni su, sve dok ih noge nose, istrajati u svojoj namjeri.

"Ići ćemo dokle budemo mogli, kada više ne mognemo, tamo gdje padnemo tu ćemo se i spaliti", kazao nam je Muminović.

Zbog neimaštine, prevare i bijede u koju su zapali, ne preostaje im ništa drugo nego da dignu ruku na sebe.

Kako kažu, tražili su pomoć jer su im porodice gladne i svi članovi bez bilo kakvog zaposlenja. Samo su tizale odbijenice sa svih strana pa i iz Ministrastva za boračka pitanja TK, odakle su još jednom dobili odgovor da su nemoćni.

Isti slučaj je i sa načelnikom Općine Živinice Asimom Aljićem koji, kako tvrde, nije želio da ih primi.

"Mi smo već odavno mrtvi kao ljudi, ali svoj ponos ne damo. Neka cijela Bosna vidi u kakvom smo stanju, teško oboljeli, dok nam pojedini članovi porodice umiru od gladi", kazali su oni.

Inače, dvojca muškaraca najbolje godine su proveli u rovovima braneći državu, oboljeli su od PTSP-a, a nisu ostvarili nikakva prava.

Muminović je bivši pripadnik 210. brigade Sprečanskog odreda, a poslije rata radio je pet godina u Rudniku Đurđevik, gdje je dobio otkaz dok je bio na bolovanju.

"Obećali su mi da će zaposliti moje dijete u rudnik da ih ne tužim. Ali ništa. Slagali su. Išao sam kod direktora, nije me htio primiti. U kući su svi nezaposleni - žena, sin, kći, snaha i ja. Nemamo šta da jedemo - kazao nam je očajni Muminović.

Džemail Zahirović bio je pripadnik elitne 121. jedinice za posebne namjene. Dva puta je ranjen, ali i pored 40-postotne invalidnosti, nema nikakva primanja.

Džemail nam je kazao da je sve dao kada je trebalo braniti državu. Sada nema ništa, ima šestero djece, a jedna kćerka mu je, kako je kazao, prošle godine umrla od neimaštine.

"Niko ne radi, a svi su radno sposobni", kazao je Džemail.