Sarajevo, grad u kojem prošlost stalno odzvanja, iduće će godine obilježiti dva najveća trenutka u svojoj historiji, piše dr. Kenneth Morrison, poznavatelj moderne historije jugoistočne Evrope i predavač na Univerzitetu De Montfort u Leicesteru.
Naime, naredne godine obilježava se 100. godišnjica od atentata na austrijskog nadvojvodu Franza Ferdinanda od strane Gavrila Principa, iskra koja je označila početak Prvog svjetskog rata. Također, navršava se 30 godina od Zimskih olimpijskih igara 1984., vrhunca u modernoj historiji grada.
Sarajevski kultni hotel Holiday Inn je izgrađen za te Olimpijske igre i bio je na prvoj liniji burnih događaja koji su se odvijali u BiH u proteklih 30 godina. Mnogima širom svijeta ostao je poznat po tome što su ratni izvještači iz njega u svijet slali sliku o dešavanjima u tom gradu. Novinari su ga koristili kao svoju bazu i hotel je bio svakodnevno granatiran.
Dizajnirao ga je proslavljeni bosanski arhitekt Ivan Štraus i izgrađen je u periodu od 1982. do 1983. godine. Sredinom 1983., kako se eksterijer zgrade postepeno nazirao, počele su i kontroverze. Eksterijer u nijansama žute, oker, smeđe i sive za mnoge je bio neprihvatljiv. Građevinski radnici, kaže Štraus, su mislili da je to šala.
"Prvobitna maketa je dizajnirana sa sličnom žutom fasadom, ali niko nije očekivao da će vanjski dio hotela biti iste boje", kazao je Štraus.
Ali, ono što je bilo bitnije za grad je uspješna organizacija Zimskih olimpijskih igara i otvaranje hotela u oktobru 1983. kojem je prisustvovao tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antonio Samaranch.
Holiday Inn pretrpio je štetu, ali nije bio česta meta granatiranja. Nakon završetka Olimpijade, ostao je ugled hotela i grada u kojem su kasnije boravile mnogobrojne poznate ličnosti, od sportista do političara. Ostao je mjesto koje svi žele vidjeti, piše autor.
Do ranih '90-tih i intenziviranja jugoslovenske krize, hotel je redovno korišten kao mjesto susreta političara.
Srpska demokratska stranka (SDS) na čelu sa Radovanom Karadžićem, održala je niz sastanaka u hotelu koji je, do februara 1992. godine, bio privremeni dom porodice Karadžić.
Ali, 6. aprila 1992., za vrijeme demonstracija ispred zgrade Parlamenta BiH, snajperisti lojalni Karadžiću pucali iz hotela po demonstarntima. Tada su ga zauzele snage bosanske Vlade i uhapsili snajperiste a Karadžić i njegova pratnja već su bili pobjegli.
Snage bosanskih Srba opkolile su grad, a narednih dana i sedmica, Sarajevo je bilo u potpunoj opsadi. U naredne tri godine, uposlenici brojnih međunarodnih novinskih agencija bili su najčešći gosti hotela i redovne platiše.
Hotel je bio u središtu "snajperske aleje", područja koje je bilo jedno od najopasnijih u gradu, u neposrednoj blizini prve borbene linije. Dopisnik BBC-ja, Martin Bell, opisao je Holiday Inn za vrijeme opsade kao "nultu tačku".
"Od tamo niste izlazili u rat već je rat dolazio vama", kazao je Bell.
Amira Delalić, koja je radila kao recepcionerka u to vrijeme, kaže da je osoblje hotela "razvilo vlastitu strategiju preživljavanja", kako bi se očuvao privid normalnosti.
Hrana za goste je često kuhana na otvorenoj vatri u kuhinji, a gorivo za generator električne energije kojim se napajao hotel, kupljeno je na crnom tržištu.
Voda je bila često nedostupna, a gotovo nikada nije bilo vruće vode. Međutim posteljina je redovno mijenjana. Osoblje je služilo piće u uredno ispeglanim bijelim košuljama i leptir mašnama, izbjegavali su snajpersku vatru i uredno dolazili na posao. Bili su ugostiteljski umjetnici u ratu.
"Bilo je teško biti profesionalac u takvim opasnim okolnostima. Uradili smo ono što smo mogli da se održi jedan pristojan nivo usluge, ali je to bilo vrlo daleko od onoga što smo pružali u vremenu prije rata", kaže Delalić.
Opsada Sarajeva je trajala više od tri godine, najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji.
Proljeće i ljeto 1992. godine je bio najgori period za hotel. Njegov tadašnji menadžer procjenjuje da je hotel bio pogođen više od 100 puta u ranim sedmicama opsade.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u decembru 1995. godine, čime je okončan rat, počela je obnova hotela. Ali, kako je međunarodni angažman u BiH smanjen, sudbina hotela se počela mijenjati.
Hotel je privatiziran 2000. godine i, kao i mnoga preduzeća u Bosni i Hercegovini, nije ostao imun na utjecaj globalne ekonomske krize i političke paralize države.
Dok ulazi to četvrtu deceniju postojanja, olimpijski hotel Holiday Sarajevo kako se sada zove, suočava se sa neizvjesnom budućnosti u sve konkurentnijem tržištu. Ali, čelni ljudi hotela uvjereni su da hotel ostaje jedinstven.
"Hotel je važan simbol Sarajeva, arhitektonski i historijski, i turisti ga odmah prepoznaju. Ima stvarnu historiju i to je ono što nas razlikuje od naše konkurencije", kaže menadžerica za kvalitet u hotelu Holiday Alena Bukvić.
Uprkos promjeni imena, za veliku većinu građana Sarajeva i one koji su upoznati sa znamenitostima grada, hotel i dalje ostaje i Holiday Inn.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
