{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Šimić: Karijeru i jesam i nisam završio, treniram mlade u Splitu

16.1.2013. u 17:58
86
18
Šimić: Karijeru i jesam i nisam završio, treniram mlade u Splitu
86
Šimić: Karijeru i jesam i nisam završio, treniram mlade u Splitu
Predrag Šimić
Predrag Šimić je bh. nogometaš koji je tokom karijere nastupao za Vrbanjušu, Željezničar, Zagreb, Široki Brijeg, Zrinjski, Hajduk, Maribor, Volos, Rodos i Split. S njim smo razgovarali o njegovim usponima, padovima, reprezentaciji BiH za koju je igrao i njegovoj bogatoj klupskoj karijeri.
Karijeru si počeo u Vrbanjuši koju vodi legendarni Braco. Šta ti je posebno ostalo u sjećanju iz tog perioda?

Vrbanjuša je moja prva ljubav. U sjećanju mi je ostao gotovo svaki detalj, od prvog treninga u Ledenoj dvorani Skenderije na zelenoj gumi pa nadalje. Pamtim sve, a posebno ulazak u prvi tim i ostvarivanje dječačkih snova. Mogu reći da je u moje vrijeme Vrbanjuša imala legendarnu generaciju i historijske rezultate. Bilo je tu svega lijepog, druženja, osvajanja turnira, putovanja, ne inozemnih, nego iz dvorane u dvoranu, jer je bio rat, prijatelja... a o anegdotama i detaljima mogao bih pričati danima, pogotovo kada je rječ o prvom timu i legendarnom Braci Hadžiosmanoviću.

Igrao si za nekoliko ekipa u BiH. Gdje ti je bilo najljepše i zašto? Koji su tvoji najveći uspjesi u karijeri?

Igrao sam za Vrbanjušu, Široki Brijeg, Zrinjski i Željezničar. Ne mogu baš izdvojiti gdje mi je bilo najljepše, jer svaki klub, grad i period nose svoje ljepote i čari, a ja sam imao i sreću da me prate dobri rezultati i sve lijepo što uz to dolazi, lijepa atmosfera, gledaoci, medalje, pehari i naravno premije. Što se uspjeha tiče, s Vrbanjušom sam bio prvak druge lige. Ostvarili smo plasman u 1. ligu i nastavili osvajati turnire. Postao sam kadetski, juniorski i mladi reprezentativac BiH. Bio sam i kapitan s 18 godina s desetkom ili meni dražom sedmicom na leđima. U Širokom Brijegu sam igrao zapaženu rolu, osvojili smo titulu, a onda sam stigao i do A reprezentacije BiH. Igrajući za Zrinjski sam proslavio 100 godina postojanja. Imali smo odličnu ekipu vođenu kapitenom Đidićem, a tu su bili Rajević, Kerkez, Zeba... Postali smo jesenji prvaci, a ja sam otišao u Hajduk. Na kraju te sezone Zrinjski je osvojio prvenstvo. Šlag na tortu je bio dolazak u Željezničar. Tribine su bile pune, imali smo maksimalnu podršku, stigli smo Borac, iako smo imali 12 bodova zaostatka.

Jedan period svoje karijere si proveo u Grčkoj, igrajući za Niki Volos i Rodos. Kakva iskustva nosiš iz te zemlje i tamošnje lige?


Iz Grčke također nosim lijepe uspomene, ne baš zbog rezultatata, nego što sam upoznao tu zemlju, njihovu kulturu i običaje, a i naučio nešto njihovog jezika. Fanatici su za sportom, ali su i nedogovorni, lijeni... Kod njih sve ide polako. To mi tada nije odgovaralo jer sam bio ambiciozan i poletan, a sada bi mi dobro došla Grčka i tamošnji mentalitet. Volos je lijep grad kraj Larise, na pola puta između Atine i Soluna. Grčka ima lijepo more i plaže ljeti, a zimi snijeg i skijališta. Rodos je otok i jedna je od najatrktivnijih turističkih destinacija. U oba grada sam imao gradske rivale i derbije koji daju posebnu draž igranju i doživljavanju rezultata, i naših i njihovih.

Povratak u BiH je značio ponovno oblačenje Plavog dresa. Šta je ono čega ćeš se sjećati iz vremena kad si igrao za Željezničar?

Trofeji, radost, pune tribine... Uvijek sam se želio dokazati svom gradu i raji, a igranjem u Želji sam to uspio. Nosim neizbrisive uspomene i sjećanja iz tog perioda igranja u Dolini ćupova.

Igrao si derbije protiv Sarajeva. Kako gledaš na sudar vječitih rivala?

U svojoj karijeri sam igrao mnoge gradske derbije, Zagreb - Dinamo, Hajduk - Split, Volos - Olimpiacos, Rodos - Diagoras, Vrbanjuša – Vratnik i nijedan nije kao onaj između Sarajeva i Željezničara. Kao stranac to ne doživljavaš kao u svom gradu, jer i među prijateljima i u porodici imam navijače oba kluba. To daje posebnu draž. Vozio sam se jedne prilike uoči derbija s dobrim prijateljem koji navija za Sarajevo. Rekoh mu da bih volio zabiti gol u derbiju. On je tada rekao "Ko zabije gol Sarajevu neka nogu slomi". Toliki je to rivalitet, svaka priča je suvišna, ali je sve to bilo u šali. Nekad je derbi bio miroljubiv, bio je to paznik, tako je moja generacija odrasla. Danas je to izmaklo kontroli, puno je mržnje, vrijeđanja... Ne sviđa mi se to, nadam se da će se stari duh sarajevskog derbija nekada vratiti.

Tvoje mišljenje o Manijacima?

Sjajno su nas podržavali. I sad se naježim kad se sjetim Tifine pjesme koju pjevaju dok izlazimo na teren. Treba im veći i bolji stadion u Dolini ćupova, ali da se zapadna tribina zadrži u starom ruhu. Poručujem Manijacima da budu primjer ostalim navijačima, da klub podržavaju grlima, pjesmom, aplauzom, šalovima, zastavama, pjesmama i koreografijama, a ne šakama, kamenjem, političkim parolama i bakljama. Loše stvari mogu samo dovesti do finansijskog kolapsa, jer maćeha UEFA ne oprašta.

U Hrvatskoj si nastupao za Zagreb, Hajduk i Split. Bili su definitivno najzvučnije ime. Kako je bilo igrati u dresu ekipe s Poljuda?

S moje tačke gledišta, igre, simpatije i rezultata, Zagreb i Split su klubovi koji su mi više dali i kojima sam ja više dao i bio mnogo zadovoljniji. U Zagrebu sam doživio svoju drugu mladost i ušao u svijet profesionalizma te osvojio prvenstvo. Tamo su me vodili vrhunski stručnjaci, Šušak, Ivanković, Jurčić i Kranjčar. To je bila dobra ekipa, spoj mladosti i iskustva. Moja ljubav, simpatija i hemija sa Splitom i dalje traju. Malo su me ozbiljno shvatili kada sam poslije Fulhama rekao da mogu prestati igrati nogomet poslije igranja u kolijevci fudbala, gdje mi je bila želja otići na tekmu, a pogotovo igrati zvaničnu utakmicu. Hajduk je priča za sebe, nešto veće od kluba i ljubavi prema klubu, to je mit, vjera, religija, ljubav, dišpet. Nisam se naigrao u Hajduku, ali sam osjetio šta je veliki klub.

Ima li neka posebna anegdota u tvojoj karijeri?

Jednom sam doslovno uveo sam sebe u igru. Bilo je to u Orašju, dok sam igrao za Zrinjski. Bio sam rezerva i borili smo se za titulu. Poveli smo golom, mislim Smajića, a ja sam silno želio ući u igru. Vrijeme je prolazilo, a izmjena nije bilo. Odlučio sam da ću zaigrati, ustao sam s klupe, počeo se zagrijavati i naglas govorio "Šimiću, sad kad uđeš, prvenstveno zatvori sve prilaze prema golu i po mogućnosti guraj pas prema naprijed. Pokušaj praviti igrača više, treba nam drugi gol". Trener Franjo Đidić nije obraćao pažnju na mene, a onda sam došao ispred njega i počeo raditi sklekove. Tada se treneru obratio sadašnji trener Dragan Perić riječima: "Daj Boga ti uvedi ovog da ga ne gledam". Tako je i bilo, ušao sam u igru, dobro odigrao i zahvalio se treneru koji mi je dao trostruku premiju i dva dana odmora.

Igrajući za Split si suspendovan i nakon napuštanja tog kluba nisi našao novi tim. Kružile su razne priče, šta je istina?


Nijedna nije istinita sem da se u mom organizmu našla nedozvoljena supstanca THC, na osnovu čega sam suspendovan šest mjeseci. Suspendovali su me HNS i UEFA, a ne klub koji mi je pružio pomoć i potporu. S klubom sam imao plan, dogovor i ponudu da odem na Daleki istok, ali se to izjalovilo. Ostao sam u Splitu i klub mi je i dalje davao potporu. Vjerovali su da sam nevin kao što i jesam, ali sam ispao naivan. Zasigurno, šmeker ili cinkaroš nisam.

Namjeravaš li se vratiti nogometu ili pak završiti karijeru?

Karijeru i jesam i nisam završio. Možda ću igrati u trećoj ligi, ali rekreativno, radi zdravlja. Split me je zaposlio kao trenera mlađih uzrasta nakon što sam završio školu za trenera pri NSBiH.

Čime se želiš baviti u budućnosti?

Vjerovatno ću se i dalje baviti trenerskim poslom, a igranje će biti rekreacija. Definitivno ostajem u nogometu.

Nogomet u BiH je na niskim granama. Šta je potrebno učiniti kako bi bilo bolje? Koliko smo iza ostalih liga u kojima si igrao tokom karijere?


Nije toliko na niskim granama koliko je sve oko nas na niskim granama, od politike, ekonomije, priozvodnje, nepovjerenja, licemjerstva..., a to nam ne treba. Nogometni velikani se moraju uključiti, kao i novinari, a ne da vlada samo monolog Amara Osima i drugih ljudi koji su dali nešto ovom sportu i njegovom razvoju. Isto tako, ne mora značiti da je ispravno sve što Osim ili Šimić kažu. Mi nismo mnogo iza drugih liga, čak kod nas ljudi više vole nogomet, imamo mnogo boljih klubova i stadiona od okilice. Idealno bi bilo da se klubovi privatizuju.

Na šta si posebno ponosan i žališ li za nečim u svojoj karijeri?

Ponosan sam na sve što sam postigao u životu, a posebno na porodicu i kćerkicu Saru koja nosi ime po našem gradu. U karijeri žalim što nisam zaigrao u jednoj od pet najjačih liga svijeta. Žao mi je i što nisam više igrao za reprezentaciju. Bivši selektor Fuad Muzurović je zvao vremešne Hasančića i Duru, a nije zvao mene koji sam igrao u šampionskoj generaciji u Zagrebu i koji sam bio kapiten mlade reprezentacije. Dio odgovornosti snosim i ja, jer nisam slušao dobronamjerne ljude. Volio bih i da se evropska takmičenja nisu završavala u kvalifikacijama. No, sve u svemu, zadovoljan sam napravljenim. Nadam se da će naši klubovi uskoro imati koeficijent za direktan plasman u grupnu fazu jednog od UEFA-inih takmičenja.

Pratiš li Željezničar i da li bi se nekada volio vratiti na Grbavicu?

Naravno da pratim i drago mi je da dobro 'guraju', to se i očekuje od ove strukture ljudi i igračkog kadra. Drago mi je da moji Plavi igraju dobro i da je i Sarajevo u vrhu. Nije mi drago što se Bešlija oprostio, mogao je još igrati. Žao mi je što je Zeba napustio Grbavicu, ali i nije loše to što je ovdje došao da pokaze svoje čarolije i umijeće. Bit će nam lijepo i uspješno, nadam se i vjerujem u to. Na Grbavicu stižem prvom prilikom, bar kao navijač. Za ostalo, vidjet ćemo.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: