Mršić: Preldžića nisam uspio uvjeriti da igra za BiH
Kako se snalazite u ulozi sportskog menadžera?
Odlično! Nije mi bilo teško da se adaptiram na novo radno mjesto, jer sam ostao u sportu. Osim toga, ostao sam u klubu u kojem sam proveo posljednjih deset godina profesionalne karijere. Sretan sam, bez ikakvog pretjerivanja.
Koliko visoko može Fenerbahce ove sezone?
To je klub koji uvijek ima visoke ambicije. S obzirom na to da smo prošle godine osvojili kup i prvenstvo, pred sebe smo postavili cilj da to ponovimo. U Euroligi želimo dobaciti što dalje. Recimo, pojavljivanje na Final Fouru, koji se ove godine igra u Istanbulu, bio bi veliki uspjeh i iskorak naprijed, no, bit će teško. Moram naglasiti da imamo relativno mladu i talentiranu ekipu. Mislim da svakim danom možemo očekivati bolje rezultate.
Kako komentarišete priču o Preldžiću koji je trebao igrati za BiH, ali je odustao? Jeste li razgovarali s njim o ovoj temi, pošto znamo da igra za Fenerbahce?
Jesam, dosta sam razgovarao i pokušao utjecati da zaigra za BiH. Igrač takvog profila potreban je našem državnom timu. Nažalost, desilo se nešto što možda niko od nas nije očekivao i BiH je ostala bez još jednog talentiranog igrača.
S obzirom na to da ste dugo igrali za bh. reprezentaciju, možete li nam reći da li ste pratili posljednje Evropsko prvenstvo?
Sve sam pratio i sve znam. (smijeh) Bilo je izuzetno dobrih utakmica na kontinentalnoj smotri koja je igrana u Litvaniji. Mislim da je imenovanje Ace Petrovića za selektora dobar potez.
Možete li nam reći koja Vam je utakmica, za vrijeme igračke karijere, ostala u posebnom sjećanju i zbog čega?
Izdvojio bih utakmicu BiH - Bugarska u okviru kvalifikacija za EP 2001. godine. Bilo je mnogo emocija, to je bila moja prva utakmica za nacionalni tim, moj prvi povratak u državu nakon osam godina odsustva. Igrao sam u svom rodnom gradu Tuzli, u Mejdanu, dvorani u kojoj sam napravio prve košarkaške korake. To je ujedno bila prva utakmica u Mejadnu na kojoj nije prisustvovao moj otac, moja najveća podrška u karijeri, nažalost, te godine je umro.
Kada ste počeli trenirati košarku jeste li sanjali da ćete jednog dana zaigrati u državnom timu?
Naravno, to me motivisalo, mislim da svakom mladom igraču to treba biti san. Uostalom, to je velika čast i obaveza.
Igrali ste na mnogo parketa, koji Vam je turski gostujući teren ostao u sjećanju kao teren s najjačim pritiskom domaćina i zašto?
Definitivno najteže gostovanje je Karsiyaka, imaju najagresivnije i najtemperamentnije navijače. Otputujemo da ih pobjedimo, a svi znamo da će to biti izuzetno teško i kakva nas atmosfera čeka.
Dugo ste igrali čarobnu igru pod obručima, o čemu ste razmišljali u trenutku kada ste morali prekinuti profesionalnu karijeru?
Nisam morao, a pomislio sam kako ću se napokon moći prirodno buditi i imati više slobodnog vremena.
Kako provodite to slobodno vrijeme?
Nastojim ga što više provesti sa kćerkicama Dinom i Azrom, to mi je posebno zadovoljstvo i sreća.
Nizozemac pod istragom EBU-a, navodno udario člana izraelske delegacije na Eurosongu
