Novi eksperiment proveden na majmunima pokazao je kako je rijetka genetska mutacija kod osobe koja je Brownu donirala koštanu srž ustvari igrala najveću ulogu u njegovom izliječenju.
Brownov HIV je iskorijenjen 2007. godine, kada je u Njemačkoj podvrgnut tretmanu liječenja leukemije, raka bijelih krvnih zrnaca. Prilikom liječenja leukemije, Brown je najprije tretiran radijacijom, a potom je primio novu koštanu srž zdravog donatora.
Nakon tretmana, ne samo da je Brownova leukemija bila u remisiji, nego se i HIV virus smanjio na razinu koja se nije mogla detektovati u organizmu. Iako Brown od tada nikad više nije uzimao antiretroviralne lijekove koje inače uzimaju pacijenti zaraženi HIV-om, a koji za cilj imaju održavanje imuniteta i držanje virusa pod kontrolom, HIV se u njegovom organizmu nikad više nije pojavio.
Tri mogućnosti za ovakav scenario
Razlog zašto je virus nestao iz Browenovog organizma i ne može se detektovati je moguća rijetka genetska mutacija koju je imao zdravi donator koštane srži, koji imunološke ćelije CD4-T, koje su glavna meta HIV virusa, čini otpornim. Ova mutacija, poznatija kao "delta 32", rezultira mutiranjem imunoloških ćelija koje sprečavaju virusu da uđe u ćeliju.
Također, postoji mogućnost i da je radijacija ubila sve ćelije u Brownovom organizmu koje su bile inficirane HIV-om. Treća mogućnost je da su nove imunološke ćelije (koje su nastale nakon transplantacije koštane srži) napale Brownlve originalne ćelije, čime su uništile sve rezervoare HIV-a koje su preživjele radijaciju.
No, koja je od ovih mogućnosti najbliža istini?
Studija, koja je 25. septembra objavljena u žurnalu PLOS Pathogens, a koju je zajedno sa svojim kolegama proveo dr. Guido Silvestri, patolog na Emory univerzitetu u Atlanti, uključio je eksperiment sa tri majmuna.
Majmuni su bili zaraženi SHIV-om, "životinjskom" verzijom HIV-a, virusom koji je jako sličan HIV-u, te kod životinja uzrokuje bolest sličnu AIDS-u. Majmuni su neko vrijeme primali antiretroviralne lijekove, a prošli su i tretman radijacije, te primili vastitu koštanu srž koja je bila sačuvana još iz perioda prije nego su se zarazili SHIV-om.
Istraživači su otkrili kako je radijacija ubila većinu imunih ćelija, uključujući i 99 posto CD4-T ćelija. Ove ćelije se bore protiv HIV-a, a njihov povećan broj sugeriše prisustvo ovog virusa u organizmu.
Rezultat studije je ostavio otvorenu mogućnost kako je radijacija možda ključni korak u izliječenju Browna od HIV-a, no ipak, nakon tretmana, kad su majmuni prestali uzimati antiretroviralne lijekove, virus se brzo vratio u njihov organizam.
Studija je pokazala kako, iako radijacija može sniziti nivo HIV-a, ona nije dovoljna da bi se eliminirali svi rezervoari virusa. Također, pretpostavlja se da je u slučaju "berlinskog pacijenta" najvjerovatnije ulogu odigrala rijetka genetska mutacija.
Tretman kojim se liječio Brown, pokušao se primijeniti i na najmanje dva druga HIV pacijenta koji su također imali limfom, vrstu raka. Ipak, donori zdrave koštane srži nisu imali rijetku genetsku mutaciju CCR5 gena. U jednom trenutku, pacijenti su naizgled bili potpuno izliječeni od HIV-a, no virus bi se za nekoliko mjeseci ponovo vratio, tako da su se morali vratiti na terapiju antiretroviralnim lijekovima.