Ken Libbrecht, fizičar sa Instituta za tehnologiju u Kaliforniji, posvetio je svoj naučni rad istraživanju snježnih pahuljica. S obzirom da živi u sunčanoj Kaliforniji, Libbrecht godinama putuje na sjever u Mičigen, Aljasku i južnu Kanadu da bi istraživao i snimao snijeg.
Zahvaljujući saznanjima profesora Libbrechta, ova zaleđena umjetnost prirode, našla je svoje mjesto u neočekivanim područjima tehnologije – proizvodnji čipova i opreme za sigurnost u avio-prijevozu.
Johannes Kepler, njemački matematičar i astronom bio je prvi koji je ozbiljno razmotrio pitanje kako se snježni kristali formiraju. Tako je 1611. godine Kepler napisao rad ''Šestougaona snježna pahuljica'', u kojem je definirao šestougaonu simetričnost snježnih kristala.
Desetine osoba su kroz historiju posmatrale sniježene pahuljice, i utvrđeno je da se rijetko kada mogu pronaći dvije pahuljice istog izgleda. Ipak, niko nije uspio odgovoriti na pitanje usljed kojih promjena se pahuljice formiraju na takav način.
Nakon što je 1930. godine dobio diplomu iz nuklearne fizike, Ukichiro Nakaya je počeo raditi za Univerzitet Hokkaido, na hladnom sjevernom otoka Japana. Pošto univerzitet nije imao opreme za bavljenje nukelarnom fizikom, Nakaya se posvetio proučavanju snijega, kojeg je bilo u izobilju.
Nakaya, koji je snježne pahuljice opisivao kao ''pisma poslana s neba'', počeo je na umjetan način proizvoditi ledene kristale. Skijaši širom svijeta trebaju zahvaliti ovom čovjeku, jer je on jedan od naučnika čiji je rad doveo do izuma umjetnog snijega. Njegovim eksperimentima odgovoreno je na pitanje kompleksne veze između oblika kristala i dva osnovna atmosferska uvjeta: temperature i vlažnosti.
Danas, zahvaljujući naporima fizičara kroz historiju, naučnici imaju puno bolje razumijevanje o načinu formiranja snježnih kristala.
Pahuljice se ne stvaraju od kišnih kapljica, niti od tečne vode uopće, navodi Libbrecht. Naime, snježni kristali formiraju se direktno iz vodene pare u atmosferi, koja se, obično, kondenzira oko čestica prašine u atmosferi, a koje služe kao ''sjeme'' kristala koji se formira.
''Kristali rastom postaju teži, a onda ih gravitacija jednostavno povuče iz oblaka prema tlu'', napisao je Libbrecht u januarsko-februarskom broju magazina American Scientist.
Od kada je 1997. godine započeo svoje istraživanje o snježnim kristalima, Libbrecht je doradio Nakayina saznanja o formiranju kristala te ih je kategorizirao u 35 uobičajenih vrsta.
Libbrechtovo naučno istraživanje pokazalo je da je oblik kristala jednostavniji kada je vlažnost manja, a da postaje sve kompleksniji napredovanjem gustoće vodene pare u atmosferi.
Također, promjene temperature imaju značajan utjecaj na formiranje oblika snježnih kristala, ali direktna veza i dalje ostaje naučna misterija.
Pitanje koje mnoge naučnike zanima jeste: Da li je tačno da ne postoje dvije iste snježne pahuljice?
Libbrecht navodi da je odgovor pozitivan. Ipak za njega je veća misterija zašto su ljudi toliko opsjednuti tom činjenicom. ''To je zaista smiješno pitanje, jer ne postoje ni dva identična zrna pijeska, a time niko nije impresioniran'', navodi Libbrecht.
