{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Amira Medunjanin za Klix.ba: Ljudi sa ovih prostora kao da su od kamena i svile

12.5.2014. u 08:04
82
Amira Medunjanin za Klix.ba: Ljudi sa ovih prostora kao da su od kamena i svile
82
Amira Medunjanin za Klix.ba: Ljudi sa ovih prostora kao da su od kamena i svile
Amira Medunjanin
Bosanskohercegovačka interpretatorka sevdalinke Amira Medunjanin snimila je četvrti studijski album pod nazivom "Silk & Stone" ili "Svila i kamen". U razgovoru za Klix.ba ova vrsna pjevačica je govorila o detaljima snimanja albuma, o saradnji sa umjetnicima iz jugoistočne Europe, ali i o planovima za naredni period.
Sarajevska publika će imati priliku poslušati pjesme sa novog albuma 27. juna na sceni Bosanskog kulturnog centra, a prva koncertna promocija albuma je zakazana za 15. maj u sklopu VIP Zagreb festivala. Koncert je rasprodan u rekordnom roku.

Album "Silk & Stone" je objavila izdavačka kuća Aquarius Records, a veliku pažnju izazvala je već najavna pjesma novog albuma "Eleno kerko". Novi album koji će se ovih dana naći na policama muzičkih trgovina, kao i nastupi koji slijede se očekuju s velikim nestrpljenjem.

Recite nam nešto više o novom albumu, gdje je sniman i šta će publika imati priliku čuti?

Snimali smo u maloj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu, a album je snimljen za rekordnih 14 sati. Prvi album je bio najbliži tradiciji, drugi je bio eksperiment sa modernom klasičnom muzikom, treći album je više neka slobodna forma, dotakli smo se i jazza dok je "Silk & Stone", čini mi se, korak dalje.

Zahvaljujući saradnji sa Jordi Savallom, jednim od najvećih špansko-katalonskih umjetnika, koji se bavi ranom muzikom, upoznala sam sjajne instrumentaliste. Yurdal Tokcan koji svira oud, s njim sam već radila na projektu za Olimpijske igre u Londonu i Hakan Güngör koji svira taj fantastični kanun koji ima zvuk kao da dolazi sa drugog svijeta. To mi je nekako "zazvonilo", čula sam već u glavi kako će ta dva instrumenta zvučati sa klavirom, kontrabasom, gitarom. I odlučila sam da sve to lijepo spojim sa našom tradicionalnom pjesmom.

Išli smo na eksperiment i očigledno je sve funkcionisalo. Htjeli smo dočarati zvuk žive svirke. Nismo imali publiku, ali je kompletna priča snimljena na taj način. Bez dosnimavanja, sve je tako kako je odsvirano prvi put.


Koliko je pjesama na albumu? Od Vas smo navikli slušati obrade pjesama iz cijelog regiona, je li tako i ovaj put?

Na "Silk & Stone", kad se pogledaju sve pjesme, su upravo pjesme iz cijelog regiona.

Prvi put imam pjesmu iz Hrvatske i ona mi je apsolutni hit, ako se tako može reći. To je tradicionalna pjesma iz Podravine i fantastična je priča koja se u suštini prožima kroz sve pjesme na albumu. Bilo mi je bitno da su tematski pjesme povezane i da pokazuju zašto ustvari kamen i svila. Ljudi sa ovih prostora zaista jesu od kamena i svile. Mogu toliko toga izdržati, a s druge strane mogu biti toliko nježni i napraviti nešto kao što je ova muzika. "Silk and Stone" govori i o tome koliko žena na ovim prostorima mora i može istovremeno biti jaka kao kamen ali i biti satkana od svile.

Koja se pjesma sa albuma posebno izdvojila, koja je Vama posebno srcu draga?

Posljednjih nekoliko godina nastupam sa gitaristom Boškom Jovićem i skoro pa svaki put na koncertnom nastupu izvodimo pjesmu "Što te nema". Morali smo je snimiti, zabilježiti. Razmišljali smo da li da je uvrstimo na ploču, jer ta je pjesma zapisana u vremenu od strane Himze Polovine, zatim Jadranke Stojaković. To su vrhunske izvedbe, nema se šta tu oduzeti ili dodati ali ja toliko volim tu pjesmu da sam morala taj prekrasan doživljaj te priče prenijeti danas. Imali smo minimalistički pristup prema toj pjesmi pazeći da se ne povrijedi niti jedan stih.

Prva koncertna promocija je u Zagrebu, kakvi su planovi za naredni period?

Promocija novog albuma je u prvom planu. Do kraja godine imamo planiranih tridesetak koncerata. Najavit ćemo i koncert u Beču za 1. novembar, gdje ćemo predstaviti novi album u okviru Salam Orient Festivala u sjajnom Akzent teatru. Svi ti koncerti su u biti podređeni promociji nove ploče.

Pored toga, Hakan i Yurdal su dio Savallovog novog projekta, kao i ja. U julu imamo mnogo zakazanih koncerata u sklopu tog projekta, koji su prilično bitni, jer budući da se radi o klasičnoj muzici, tu je i sasvim nova publika. Tada ćemo dobiti priliku predstaviti pjesme s novog albuma, što je sjajno.


Na novom albumu ste sarađivali sa GDI Gisdata grupacijom. Koliko je važna podrška ovako velikih kompanija i je li to zapravo potvrda da je Vaš kvalitet prepoznat?

Sami ne možemo, tako da je veoma bitna saradnja sa sponzorima.

Kakva su vaša iskustva u vezi sa reakcijama publike koja ne razumije naš jezik?

Nije važno gdje se dešava koncert. Ja duboko vjerujem da je kompletna ekipa na sceni provodnik te energije koju te pjesme nose i isijavaju, a ta energija mora doći do ljudi koji su u publici. Bez obzira na jezičke barijere, koje evidentno postoje jer ja pjevam na izvornim jezicima na kojima su pisane te pjesme, desi se da publika, recimo u Londonu, poprati pljeskom momenat kulminacije u pjesmi. To je neka čudna energija, to je ta metafizika koju je teško objasniti.

Sevdah je jedno vrlo specifično stanje ljudske duše i može se prepoznati u svim tradicijama kojima umjetnici s kojima sarađujem i ja posvećujemo pažnju. Davno je sevdah izašao izvan granica BiH. Sevdalinka kao muzičko-poetska forma jeste autohtona bosanskohercegovačka pjesma, ali je ta emocija, to stanje uma koje izaziva određena pjesma upravo taj sevdah koji osjetite i u muzičkoj tradiciji Makedonije, Crne Gore, Južne Srbije, Hrvatske. Da bi ta emocija došla do publike, bitno je u potpunosti vjerovati tim stihovima koje izgovarate. A ja sam dodatno imala sreću da imam sjajne saradnike, vrhunske muzičare. Kad se nađu takvi ljudi, to se ne pušta. Svi oni donose neku svoju auru i ništa nam nije teško, jer postoji širina i shvatanje. Kakvi će aranžmani biti, da li ćemo se igrati sa jazzom, ili će se desiti fuzija sa klasičnom modernom muzikom, ili nešto treće, to je do mašte svih uključenih izvođača.

Ako kažete sebi "Ja se mogu uhvatiti u koštac sa svim tim i otvoren sam da prihvatim sve te emocije", nema šanse da se ne dogodi dobar rezultat.

Predstavljate ljude iz Bosne i Hercegovine i regiona na koncertima u svijetu. Vi ste zapravo naša ambasadorica, jer pjevajući tradicionalne pjesme predstavljate i ljude sa ovih prostora. Koliko je to lako ili teško?

Veliko je zadovoljstvo, ali i odgovornost predstavljati našu muzičku tradiciju u svijetu. Znate, do unazad šest godina, radila sam "normalan" posao, od 8 do 5, ali u momentu kad sam shvatila i prepoznala ono što mi je suđeno, znala sam da to moram i da radim.

Prestala sam da idem u tu kancelariju i rekla doviđenja tom životu. Kad čovjek shvati šta želi i treba da radi i kad pronađe sebe, onda je to to i neizmjerno sam sretna zbog toga. Sa ogromnim zadovoljstvom putujem i pričam ovu našu lijepu priču.

Ta muzika i sve te pjesme koje su ljudi pisali su nečije životne priče, nečiji jadi i suze. Ne daj Bože krenuti s time u pogrešnom pravcu i ne poštovati to što je napisano. Navečer kad legnem spavati hoću da legnem mirne duše, a ne da me duhovi svih tih ljudi koji su za tih 500 godina ispisali sve te pjesme "zaganjaju" po noći.

Mama mi na to veli "Nemoj to naglas govoriti, mislit će ljudi da si poludjela", ali svi smo mi pomalo ludi u suštini, što je dobro. Kad smo od kamena i svile, moramo malo i poludjeti, kažem ja njoj.

Na Vašim koncertima možemo vidjeti ljude svih životnih dobi. Koliko se mladim ljudima treba govoriti o stoljećima dugoj tradiciji sevdalinke i učiti ih da je to zaista naše zajedničko bogatstvo koje moramo očuvati?

Užasno je bitno vidjeti na koncertima mlađu raju. Ja sam kao dijete slušala svu dobru muziku. I danas činim isto. Ali je ta pjesma, sevdalinka ili bilo koja druga tradicionalna pjesma s ovih prostora bila nešto što me je fasciniralo. Sve i jedna pjesma ima poruku i sve i jedna nas može naučiti nečemu. Mene je majka učila tome, ukazivala mi na ljepotu sevdalinke. Sve su to univerzalne poruke kako biti dobar čovjek, kako biti normalan čovjek, na zemlji sa sve četiri, a ne dvije noge, cijeniti istinske, prave vrijednosti u životu i shvatiti da su te pjesme napisali ljudi sa ovih prostora. To su najbolje slike koje govore ko smo mi ustvari.

Danas se užasno brzo živi i poremećeni su svi prioriteti i moralne vrijednosti, sve je totalni haos i trude se ljudi živjeti u skladu sa vremenom, ali treba stati na sekundu, vratiti se i shvatiti da smo svi ovdje vrlo kratko, malo vremena, a to se kroz pjesme može shvatiti ako se na pravi način čita. Treba se potencirati ta priča, sjesti i čitati šta su ti ljudi pričali i kakve su poruke ostavljali.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: