Alban Ukaj: "Quo vadis, Aida" je najvažniji film snimljen u Evropi u posljednjem desetljeću
Bh. glumac i reditelj kosovskog porijekla izdvaja se na bh. i regionalnoj glumačkoj sceni. Ostvario je brojne uloge u filmovima, serijama, ali prvenstveno na daskama koje život znače kao član ansambla Sarajevskog ratnog teatra (SARTR).
Na samom početku razgovora Ukaj se osvrnuo na prošlu godinu koju je obilježila pandemija, a kako kaže, kada se desio prvi lockdown, prekrižio ju je u poslovnom smislu.
“Mislio sam da ćemo samo improvizirati i raditi u pozorištu, ali se desilo nešto nevjerovatno te sam imao više ponuda nego ikada. Za vrijeme prvog lockdowna uspjeli smo početi i završiti predstavu u produkciji Udruženja "Kontakt", a u režiji Dine Mustafića. Predstavu smo igrali u dvorištu Zemaljskog muzeja s ograničenim brojem publike. Sretan sam što smo uspjeli, koliko toliko, održati pozorišni život živim", prisjeća se.
Međutim, kako kaže, publika je bila zainteresovana i uvijek se tražila karta više. Ljudi su imali potrebu za predstavama, a osjećali su sigurnost na otvorenom.
Serija "Nečista krv" pružila je nadu i elan za dalji rad
Uspješni glumac u septembru je snimao film "Obraz” Nikole Vukčevića u Baru, a potom po adaptaciji romana Bore Stankovića i epohalnu seriju "Nečista krv" u Beogradu.
"'Nečista krv' je epohalna serija s kostimima u kojoj je učestvovalo mnogo glumaca, statista, što je iziskivalo mnoštvo prateće opreme. Bilo je nevjerovatno da se u ovim okolnostima može snimati nešto takvih gabarita. Mogu reći da mi je ovo snimanje dalo nadu i elan za dalji rad", pojašnjava.
Nastavlja kako je u novembru snimao film u Albaniji, kako kaže, nije se nadao da će se ovo snimanje desiti u 2020. godini.
"Film je prvjenac Ergysa Mete, mladog reditelja iz Tirane. Scenario filma jako me je zaintrigirao, jer ima reference "Taxi Drivera" Roberta De Nira, ali s balkanskim konceptom. Snimali smo u jednom teškom trenutku, čak smo neka snimanja imali i tokom policijskog sata. Dašavalo se da smo jedini u gradu, pored policije i hitne pomoći. Međutim, koliko god je bilo sablasno, imalo je i neku poetsku ljepotu", kazao je, ističući kako se tokom snimanja ovog filma zarazio konavirusom.
"U Albaniji sam se zarazio, a u Sarajevu izolovao", pojašnjava.
Online pozorište nema svoju budućnost
Pandemija nas je zatvorila u domove i okrenula tehnologiji. Filmovi, serije gledali su se više nego ranije, ali mnogima je pažnju privukao i tzv. digitalno pozorište.
Ukaj pojašnjava da nije ljubitelj gledanja predstave na ekranu, jer pozorište u tom format gubi svoju magiju. Međutim, u trenutku kada su pozorišta bila zatvorena, to je bio jedini način da se prate prestave, pa se i sam u to upustio.
“Međutim, imao sam priliku gledati nešto što do tada nisam pratio, kao što su predstave londonskih i berlinskih pozorišta. Velika je razlika u načinu snimanja njihovih i naših predstava. Gledajući njihove predstave dobijete dojam TV drame", kazao je glumac, ističući da je online pozorište kratkog vijeka i da ne može kao takvo opstati.
Ukaj nastavlja da pozorište mora naći načina da opstane u ovim trenucima.
"Znam da je rizično i da smo izgubili prvenstveno mnoge dobre ljude, ali i dobre glumce. Pandemija je nešto s čim se ne smijemo igrati. Međutim, postoji nešto što se zove mentalna i duhovna izolacija na šta, isto tako, ne možemo pristati”, istakao je.
Osvrnuo se i na činjenicu da tokom pandemije nije bilo pomoći za kulturu, kako kaže, još se budžet i smanjio.
“Nekima je ova situacija godila, da ne moraju više razmišljati o kulturi. Postoj ljudi koji žele da se bave kulturom, a jako malo znaju o njoj. Došlo je vrijeme neke nesvjesne osvete nad umjetnicima. U glavama pojedinaca umjetnici su bili boemi, pijanice, a sada je došlo vrijeme osvete", pojašnjava glumac.
Ljudi imaju potrebu za kulturu i umjetnost
Međutim, pokazalo se nešto sasvim suprotno da su ljudi bez obzira na profesiju imali potrebu za kulturu i umjetnost.
"Trudimo se raditi u pozorištu, ali kao da hodamo po minskom polju. Narodno pozorište u pokušaju je izrade nekih novih premijera, kao i Kameri teatar 55 i Pozorište mladih. Međutim, SARTR nikad nije bio u težoj situaciji. Glumci sa strahom i rezervom ulaze u predstave. Mnogi se nisu vidjeli mjesecima, ne znamo gdje je ko bio i šta je radio. Uvijek se može desiti nešto i kada ste testirani, ali onda barem s nekim olakšanjem ulazite na scenu", kaže osvrčući se na činjenicu da se glumci u BiH ne testiraju na koronavirus prije izvođenja predstava.
Uspjeh bh. kinematografije
Debitantski dugometražni film “Pun mjesec”, reditelja Nermina Hamzagića, osvojio je nagradu na Cottbus Film Festivalu 2019. godine u Njemačkoj, dok je glumac Alban Ukaj dobio nagradu za najboljeg glumca. Za ulogu u ovom filmu Ukaj je u decembru 2020. godine osvojio nagradu na BHFF festivalu u New Yorku. Također, film "Pun mjesec" nominiran je i za nagradu Evropske filmske akademije.
Prisjećajući se s kakvim žarom su pristupili snimanju filma "Pun mjesec", glumac ističe da je reditelj Nermin Hamzagić imao konkretan koncept rada i saradnje s glumcima.
"Film je u toku snimanja bio niskobudžetni, radili smo u zatvorenom prostoru 15 noći. Međutim, imali smo potrebu da radimo nešto što se tiče svih nas, zato što smo žedni i gladni bilo kakvog snimanja. Za razliku od regiona, u BiH se jako malo snima. Ne možemo se porediti sa Srbijom, Hrvatskom, a imamo najnagrađivanije reditelje u regionu", kazao je.
Ukaj naglašava da je bitno što je trud i intelektualni napor Hamzagića prepoznat i na kraju krunisan.
"Sretan sam što je film imao ovakav život. Počeo je sa Cottbusom i nagradama, potom niz drugih festivala, a kao kruna došla je nominacija među šest debitantskih filmova Evropske filmske akademije. To je malo zanemareno, iako je veliki uspjeh. Ako pogledate historijata bh. kinematografije vidjet ćete da se takvo nešto dešava svako 15 godina. Samo nekoliko redatelja bili su u konkurenciji EFA, a među njima je bio i naš Nermin Hamzagić", kazao je, dodajući da vjeruje da će film "Pun mjesec" imati svoj život i dalje.
Na Ondemand platformi Kina Meeting Point u toku je online distribucija filma "Pun mjesec", ali i filma "Quo vadis, Aida". Ukaj se nada da će se oba filma putem Ondemand platforme gledati širom svijeta.
"Ponosan sam i što sam bio dio filma "Quo vadis, Aida" rediteljke Jasmile Žbanić. Mislim da je to jedan od najvažnijih filmova koji se na prostoru Evrope snimao u posljednjih deset godina. Smatrama da što više ljudi treba pregledati ovaj film, jer je jako bitan" istakao je.
Ponuda života
S obzirom da smo na početku godine zanimalo nas je kakve planove i ponude ima nagrađivani glumac.
"Imam ponudu koja se desi jednom u životu, ali još uvijek ne mogu ništa više otkriti. Možda se i ne desi, ali na tome radimo i planiramo da bude ove godine. Također, tu je i jedna ponuda nakon dugo vremena i s Kosova. Trebao bih u 2022. godini režirati svoj prvi dugometražni film, radimo na scenariju", zaključio je.
