Drugačija četvorka
65

"Serija ni o čemu": Zašto je Seinfeld i danas najgledanije televizijsko remek-djelo

Piše: Ines Mrenica
Popularna četvorka
Popularna četvorka
Nakon dva desetljeća od emitiranja posljednje epizode, show Jerryja Seinfelda je otkupio Netflix, potpisavši petogodišnji ugovor i plativši 500 miliona dolara za 180 epizoda, u kojima četiri njujorška prijatelja ponovo dokazuju neprikosnoveni status televizijskog klasika.
Najbolja humoristička serija ove godine na Netflixu zapravo je stara tridesetak godina, što je u televizijskom smislu jako dugo razdoblje. Na prste jedne ruke mogli bi se prebrojati projekti koji bi nakon toliko godina "ležanja" bili u stanju ponovo opiti masovnu publiku i probiti se u sam vrh gledanosti streaming servisa, koji u posljednje vrijeme nude nepregledni niz različitih žanrova i formata.

To je u pandemijskoj godini pošlo za rukom "Prijateljima" i možda bi se do globalnog "bindža" uspjeli probiti TV senzacija "Sopranos", a sada je "Seinfeld" ponovo pokorio onaj prostor u koji se ulazi pod opcijom na vlastiti zahtjev (i odgovornost).

Jerry, Elaine, Kramer i George su 1. oktobra osvanuli na Netflixu u svih 180 epizoda devet sezona, kako je to definirao njen autor, "serije o ničemu". Emitirajući se od 1989.-1998. godine na NBC-ju, "Seinfeld" je postao i ostao kao neki simbol televizijskih devedesetih godina, a Kramer s čudnom frizurom i u odbojnoj košilju ili kućnom ogrtaču (u kuhinji prepunoj kutija zobenih pahuljica) je jedan od najzabavnijih prizora u historiji televizije. To nešto "ni o čemu" zapravo je bilo sadržajnije i duhovitije od tobože puno ozbiljnijih serija koje su se u to doba htjele nametati kompleksnom radnjom i likovima koji su kroz niz epizoda i prepreka evoluirali u bolje ljude. Kreatori Larry David i Jerry Seinfeld su napravili groteskni prikaz svakodnevice, iz koje su njihovi likovi izlazili kao još gori i ciničniji ljudi.

Jason Alexander, Jerry Seinfeld i Julia Louis-Dreyfus u seriji
Jason Alexander, Jerry Seinfeld i Julia Louis-Dreyfus u seriji "Seinfeld"

Ako ipak postoji neko ko nije pogledao bar jednu epizodu serije "Seinfeld", u fokusu njene radnje su komičar Jerry (Jerry Seinfeld) i njegova prijateljica Elaine (Julia Louis-Dreyfus) u čije živote se poput haustorskog/kućnog duha s tikovima, petlja komšija Kramer (Michael Richards). Najkompleksniji lik je neurotični debeljko George Costanza (Jason Alexander), Jerryjev najbolji prijatelj i vječito nesretni tragač za smislom vlastitog života.

Dematirali su i Hitchcocka

"Kada bih želio napraviti dugu i dosadnu priču bez ikakvog smisla… imao bih za to svoj život kao podlogu", izjavio je Jerry Seinfeld, rušeći temeljni dramaturški princip po kojem se u nekom scenskom djelu mora dogoditi smislena radnja s početkom, sredinom i krajem, iz koje će se u niz preokreta likovi razviti do katarze ili do neke promjene u kojoj je sadržana ideja onoga što to djelo prikazuje. Da život nema veze ni s filmom niti s televizijom pokazali su Larry David i Jerry Seinfeld, crpeći inspiraciju za niz epizoda serije iz svog profesionalnog i privatnog života. Jedna od urnebesnih epizoda bila je ona u kojoj George da otkaz na poslu, pa ga Kramer savjetuje da se vrati u ponedjeljak i pravi kako se zapravo ništa nije ni dogodilo.

Michael Richards kao nezaboravni Kramer
Michael Richards kao nezaboravni Kramer

Autor serije Larry David je istu stvar učinio dok je sredinom osamdesetih radio u timu showa "Saturday Night Live". Nezadovoljan tretmanom, otišao je do svog šefa i uz gomilu psovki dao otkaz, no kada ga je prvobitni bijes napustio na putu do kuće, shvatio je kako je ostao bez plate. Kada je došao u stan, dočekao ga je komšija koji mu je dao savjet da se u ponedjeljak napravi lud i vrati na posao. Komšija iz stvarnog života je bio komičar Kenny Kramer i upravo je on poslužio Davidu kao inspiracija za lik Cosma Kramera.

"Seinfeld" je serija koja je u punom smislu pokazala značenje riječi sitcom. Zapravo skraćenica od situation comedy (komedija situacije, a ne kako mnogi misle da se radi o nečemu što ima veze sa sjedenjem), u slučaju grotesknih prilika njujorške četvorke pokazala je da funkcioniše isključivo unutar svojih granica i mikrokosmosa koji kreira. Kao takva, iznevjerila je standarni televizijski format i postala autoreferencijalna satira koja je nekonzistentnu stvarnost učinila zabavnijom od bilo kakve fiktivne konstrukcije.

"Drama je život bez dosadnih detalja" jednom je rekao Alfred Hitchcock definirajući šta je film i ističući da je svoje scenarije pisao tako što je iz životnih priča izrezivao dosadne detalje, ali ga je ekipa "Seinfelda" dematirala na način da je sve te “dosadne” detalje pretvorila u vrhunski zabavne trivijalnosti.

Televizija, čija je osnovna funkcija da "izmišlja", u Seinfeldovom slučaju je iluzija koja nema nikakav odnos prema političkom trenutku i bilo čemu što je suštinski definiralo devedesete (osim modnih eskapada i popularne kulture), pa je njegova satira usmjerena isključivo na samu sebe. Dovoljno je reći samo njeno ime i da sve bude kristalno jasno. Seinfeld.