{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Moguća misija za glumca i rockera Miraja Grbića

S
9.11.2010. u 10:05
0
18
Moguća misija za glumca i rockera Miraja Grbića
0
Moguća misija za glumca i rockera Miraja Grbića
Grbić: Bunimo se protiv sistema
Miraj Grbić, pored Toma Cruisea, najveća je zvijezda četvrtog nastavka "Nemoguće misije", koji se proteklih mjeseci snimao u Pragu. Film će u kinima biti tek 16. decembra 2011, jer na redu su snimanja na tajnim lokacijama u Kanadi, nakon čega se snimaju animacije, i sve će to potrajati duže od godinu dana. Pošto je do Toma Cruisea ovih dana izuzetno teško doći, a ni Katie se ne javlja, morali smo se zadovoljiti ekskluzivnim razgovorom sa Grbićem, glumcem, pjevačem grupe "Karne", mužem glumice Marije Omaljev-Grbić, simpatizerom SDP-a i, povrh svega, dobrim prijateljem.
E, sad, ono što je vama, poštovani čitatelji, najzanimljivije, a to su pikanterije o detaljima filma, samoj radnji, odnosu sa Tomom Cruiseom, sa Grbićem nismo mogli pričati zbog ugovora s producentom koji ga obavezuje na grobnu šutnju. Tako, nažalost, nismo mogli pitati o zajedničkim scenama sa Cruiseom, da li je istina da je najpoznatijeg scijentologa među glumcima zadivio profesionalnošću, da li je istina da je na setu doživljavao ovacije, je li se zbližio i sa Katie Holmes, koliki mu je honorar u najskupljem filmu koji se trenutno snima na svijetu...

S obzirom da sve što je Miraj mogao reći na tu temu stalo u jednu rečenicu ("Da, snimam Nemoguću misiju 4"), morali smo razgovarati o drugim, manje sočnim stvarima. Ipak, Miraj je zahvalan sagovornik koji nema dlake na jeziku, zna šta hoće. Razgovor je vođen u intimnom interijeru kafanice na Džidžikovcu.

Miraj, da li ja u ovom trenutku razgovaram sa budućim eminentnim holivudskim glumcem?

Ono što mogu da ti garantujem jeste da razgovaraš sa glumcem.

Glupo je govoriti o vlastitim kvalitetama

Rekao si u pripremi za ovaj razgovor da planiraš preseljenje u Holywood. Možeš li reći o tome, imaš li već nekih planova, koje si kontakte ostvario i sa kakvim ambicijama ideš?

Ja sam glumac i radim i radit ću tamo gdje me budu zvali. Moja ambicija je da živim od svojega posla, da li će to biti u Hollywoodu ili u Sarajevu, ja to ne znam. Gluma je gluma, gdje god se dešavala. Moje su ambicije da poslove koje radim uradim najbolje što je u mojoj moći, a o planovima ću pričati kada ih ostvarim (smijeh).

Kažeš, radiš tamo gdje te zovu. Ipak, dobrom dijelu tvojih kolega nije se pružila prilika da krenu tvojim stopama. Koje su to tvoje kvalitete koje su te izbacile u neku drugu dimenziju glumačkog svijeta?

O tome je vrlo teško govoriti, jer ne postoji ništa bahatije za mene nego kada neko hvali sam sebe i objašnjava zašto je uspješan ili koliko je dobar u tom što radi. Zato na svijetu postoje agenti, koji su plaćeni da dođu reditelju i da te hvale na sav glas. Ja čvrsto vjerujem u zakon privlačnosti i vjerujem da ako nešto zaista želiš i vjeruješ da si predodređen za nešto, onda će se cijeli kosmos pokrenuti da to dobiješ.

Lično dobijam sve ono čega mislim da sam vrijedan i nikada ne sumnjam da to zaslužujem, a trudim se maksimalno i iskoristiti sve šanse koje dobijem. Gluma nije trka na sto metara, to je maraton koji se mora trčati dok god radiš. Ukoliko se zadovoljiš sa situacijom u kojoj se nalaziš, logično je da nećeš ići dalje, tako da moraš postavljati jasne ciljeve i ne sumnjati da ćeš ih ostvariti.

Znači, perfekcionista si?

Ma, nisam perfekcionista. Često mi se desi da gledam sebe na kadru i moja žena mi kaže: ovo ništa ne valja. A meni je to što sam uradio genijalno! I obratno, za stvari za koje se ja brinem da mi kaže: Miraj, ovo je odlično. Opet je sve to subjektivni stav, vrlo je teško govoriti o tome što radiš.

Ono što je moja jedina zadaća jeste da, ako neko dođe i potroši pare i sat i pol života da mene gleda na sceni, ukoliko izađe iz kina ili pozorišta sa mišlju da je kvalitetno potrošio sat i pol vremena života, onda znam da sam dobro uradio svoj glumački posao. Ako izađe i kaže, kud dođoh - znači da sam bio loš. Bilo da je film u kinu ili serija koju u kući na televiziji gledaš. Dakle, ne mogu govoriti o sebi. Peter Brooke kaže da bi postojala predstava potrebna je scena, jedan čovjek na sceni i barem jedan čovjek u publici. Bez čovjeka u publici ne postoji ni predstava ni glumac.

Da, treba da se čuje i ta druga strana.

E, upravo tako.

Znao sam da će Sarajevo popljuvati Gereov film

Tvoja uspješna karijera krenula je uzlaznom putanjom nakon što si snimio "Hunting Party" sa Richardom Gereom. Upravo ta druga strana ovdje je dočekala prilično mlako, kritike su bile ne baš posebne. Šta ti misliš o svojoj ulozi i tome šta su novinari pisali?

Richard Gere je gostovao kod Davida Lettermana u njegovom showu. Kada ga je pitao kakvi su glumci u Bosni, Hrvatskoj, to je njima sve ex-Yu, on je rekao: "Glumci su sjajni i mnogi bi se iznenadili da ih ovdje vide". Letterman je pitao hoćemo li vidjeti nekoga od tih glumaca, Gere je rekao hoćemo i pustio snimak naše zajedničke scene.

"Hunting Party" je vrhunski američki film, ali kada ga gledamo mi ljudi u BiH, pogotovo oni koji su preživjeli rat, mnogima se to čini mekano jer su prošli puno grublje stvari. Amerika pravi heroje, happyende, blockbustere, i to je američka priča. To je priča kako Amerikanac vidi rat u BiH i najnormalnije mi je bilo, očekivao sam takve reakcije ljudi u Bosni, da kažu: pa, ovo je naivno! Ali isto tako, nije mi šokantno što na Facebooku postoji grupa koja se zove "Hunting Party" i koja ima preko 50.000 članova i ljudi koji su oduševljeni tim filmom, jer njima je to jedina informacija da postoji ratni zločinac kojeg ljudi ne mogu uhvatiti, a svi znaju gdje je. Stvar je u tome odakle gledate.

Ti ili ja, koji gledamo odavde, nama je smiješno, ali isto tako se mora shvatiti da je neko došao i napravio priču fantastičnu za onoga ko sjedi u New Yorku i nije mu najjasnije šta je Bosnia, šta Croatia, šta Serbia, a šta ex-Yugoslavia. Mislim da je za njih vrlo korisno da gledaju taj film. Pa, i ja u Meeting Pointu kad sam gledao, činilo mi se da je to mlako. A opet vidiš ljude na Facebooku za koje je taj film najbolja ratna priča.

Vratimo se tvom glumačkom angažmanu u Hollywoodu. Jedan od rijetkih glumaca sa ovog govornog područja koji je uspio tamo je Rade Šerbedžija, složit ćemo se vrhunski glumac i profesionalac.

Apsolutno.

Šerbedžija je jedan od najvećih glumaca na zemlji

Šerbedžija je nekako predodređen na više-manje negativce, ljude iz istočnog dijela Evrope, jakog akcenta. Da li ti sebe možeš vidjeti karakterno predodređenog za samo takve uloge ili možeš glumiti, recimo, Britanca?

Rade Šerbedžija je, po mojem mišljenju, jedan od najvećih naših glumaca, ali on se od početka profilirao za Rusa, malo zato što je sa ovih prostora, a malo zato što forsira taj tvrdi akcenat. Vrlo je moguće da je to njegova odluka. Ja lično mislim da sa čvrstom odlukom i puno rada možeš ispraviti sve, pa i akcenat.

A to, pošto sam koliko-toliko upućen u stanje u američkoj filmskoj produkcij, da neko u pedesetim uđe u Hollywood, bez babyfacea, sa potpuno drugog kontinenta, samo kao glumac, što je on uradio, to je da se ustane na noge i skine kapa. A kad si već spomenuo govor i akcenat, Antonio Banderas je došao u Ameriku da radi film "Mambo Kings", a nije znao ni riječ engleskog...

To je dobar film.

To je odličan film, koji ja mnogo volim. Naslovna pjesma iz tog filma koja se sve vrijeme provlači kao tema, "Beautifull Maria of My Soul", meni je najdraža pjesma. E, Antonio kaže da doslovno nije znao šta govori, kao kad bih ja sad učio i glumio na mađarskom - izgovaram, a ne znam šta znači. E, najveći njegov uspjeh bio je kad je posudio svoj glas Shreku, kazao je, otprilike, konačno mi je ova zemlja priznala da znam engleski!



On je ušao na taj način, ja govorim dobar engleski koji i dalje maksimalno učim. I ne mislim da sam osuđen na Ruse, Bugare, mada uopšte ne razmišljam o tome. Znaš, kad bih sad uzeo globus veličine ovog stola za kojim sjedimo i pikadom dvije godine gađao kao u tablu, Bosnu ne bih ubo nijednom, a Ameriku bih ubo milijardu puta, jer je velik kontinent. Ipak sam se nekako uspio roditi tu. Pored toga, ne dopuštam da iko kaže da radi toga moram raditi ovo ili ono, ili da ne mogu ovo ili ono.

Zadnji put kad smo se vidjeli, ispravi me ako griješim, bio si više empatičan prema muzici nego prema glumi.

I sad sam.

Šta to znači, da li Miraj Grbić više voli sebe na sceni kako pjeva u bendu "Karne" nego kao čovjeka koji glumi, ili na sceni razdvajaš posao i zadovoljstvo?

Ja sam glumac. Rekla bi moja Marija, puno sam bolji glumac nego muzičar. Ali ono što je bitno da sve probleme, svu negativnu energiju koju skupim, izbacim kad sviram. Ja mnogo volim da sviram i ubijeđen sam da to ide jedno sa drugim. Šta hoću reći? Da nisam glumac, vjerovatno nikad ne bih imao snage da postanem muzičar. A da sam samo muzičar, nikad se ne bih usudio baviti glumom. Ali, čini mi se barem u mom konkretnom slučaju da su te dvije stvari vrlo bliske.

Ja živim od glume, ali ne živim od muzike. Od muzike hranim dušu i nemam ambicije da živim od nje. Ali u teatru kada igram, i kada mi ta publika plješće na kraju predstave, onda vidim jesam li ili nisam pogodio. A, kada na sceni sa bendom sviram, istog momenta znam jesam li ili nisam pogodio. Dakle, muzika je jedna potpuno druga vrsta energije, koja mi treba i za koju ću se potruditi da je uvijek imam. Znaš i sam jer sviraš, koliko je bitna ta energija koja se odmah šalje i odmah vraća.



"Karne" su čudo

Ali eto, nešto što ti je duševna hrana ispala je i regionalna muzička atrakcija.

"Karne" su čudo, zato što ja nikad ne bi mogao svirati u bandu koji radi covere, niti band koji radi neke sladunjave pjesmice. "Karne" su band koji se bavi ozbiljnim problemima, mi nemamo ljubavne pjesme, osim jedne koja se zovi "Otišla si na aburtus jer sam stalno pijan mortus". Znači, to su pjesme o nama, o našem društvu. Mi jebemo majku nakoso.

"Karne" je bend, skup pametnih i duhovitih individualaca, koji su se okupili u zajedničkoj ljubavi prema čaši i muzici. Kad nas je Feđa Isović skupljao nije ni sanjao kakvog monstruma kreira. Najveći razlog zašto "Karne" sviraju je zato što nismo zadovoljni sistemom. A kada smo nezadovoljni, onda pijemo, a kada pijemo, onda nam se svira, a kada sviramo, onda se na kraju pijani posvađamo i tako ukrug.

Da li "Karne" misle da mogu promijeniti sistem? Naravno da ne misle. Ali se odlično osjećaju kad mu jebu majku.

Sve manje si u Sarajevu.

Da, ja u Sarajevu boravim vrlo malo, tako se nekako dešava u zadnje vrijeme, dolazim što zbog posla, što zbog radoznalosti i duševnoga mira.

Ali, postoji neka pozitivna emocija.

Da, kad god slijećem u Sarajevo, osjetim pozitivnu emociju, u Sarajevu postoje ljudi koje poželim. Meni je fantastično što sada tebi dajem intervju jer te nisam dugo vidio. Ali isto tako, da mi je san da mi dijete raste u gradu koji kad bi sutra na vijestima izašlo da od sutra litar ulja košta ne dvije, tri, nego dvadeset-trideset maraka, svi bi uz kafu sjedili i psovali majku skupoći, i sutra to ulje, ili taj hljeb, mlijeko, šta već, otišli kupiti.

U ovom gradu ne postoji svijest, bitno je samo "neka je naš na vlasti". Ja to ne trpim. Pošto sam bio u malo većim gradovima i pošto generalno često boravim u malo većim gradovima, tužan sam zbog toga što je ovaj grad pun nacionalizma, što ne postoji kritična masa da se pobuni. Ovdje, ipak, nikome nije pun ku***. E, pa meni jeste. Jednostavno, ne prihvatam da mi neko kroji sudbinu.

Miraj i Marija Omaljev Grbić: Životni i glumački par
Miraj i Marija Omaljev Grbić: Životni i glumački par

Kako Marija gleda na tvoje uspjehe?

Marija je sve u mom životu. Ona je glumica, ali je ona osoba zbog koje se trudim biti ono što jesam, i da mi neko kaže otiđi sutra sam negdje i postigni sve, ja bih rekao, poznavajući sebe, da mi je sve ništa bez nje.

Bitno mi je da znam kad dođem kući da će ona biti tu da popriča sa mnom, da me naruži kad zaserem, da me zagrli kad sam dobar i da me pita, na kraju, šta mislim o onome što ona radi. I onda sam ja tu za nju, da razgovaramo o svemu, da je posavjetujem. Jer, koliko god smo muž i žena i volimo se beskrajno, mi smo također fantastičan tim.

Sa ženom se koljem na sceni

Kako je glumiti sa životnom družicom?

Zajedno smo glumili u predstavi "Prvi put sa ocem na izbore", imao sam specijalno gostovanje u njenoj seriji "Dolina sunca"... Igrao sam u njenoj diplomskoj predstavi "Tramvaj zvani čežnja", gdje je ona glumila Blanche, a ja Stanlyja, dakle direktni smo partneri bili na sceni. Znali smo se "poklati" na sceni, otići kući i ostaviti sve ono što je iza nas, i sutra se opet "poklati"!

Ja nemam problem da glumim sa ženom, imam samo problem što previše posla donosimo kući. Ali, sa druge strane, naš je posao specifičan i dobro je po meni kad su dvoje ljudi iz istog posla, jer onda razumiju kroz šta ovaj drugi prolazi. Ona je sjajna glumica i meni je čast glumiti sa njom, a i drago mi je doći njoj sa posla, ili čekati da ona sa posla dođe meni.

Početkom ove godine učlanio si se u SDP. Šta te je motiviralo na to?

Ja sam u duši socijaldemokrata. Uvijek sam u životu bio lijevo orijentisan. U trenutku kada sam ulazio u SDP vlast u zemlji mi nikako nije odgovarala. Niko mi za to nije dao pare, niti sam išao na listu za bilo koji nivo vlasti. Tu sam iz uvjerenja. Mislim da je za ovu zemlju, u kojoj svako vuče na svoju stranu, jedino rješenje socijaldemokratija.

Učlanio sam se u namjeri da se još neko također učlani, zato što je to ispravna ideja. Evo sad je SDP dobio izbore pa će imati priliku da pokaže da li sam bio u pravu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: