Rezbarije Travničanina
997

Mahir Paloš drvo pretvara u umjetnost: Prve suvenire sam napravio dok sam čuvao koze

E. M.
Mahir Paloš
Mahir Paloš
Mahir Paloš je Travničanin koji već nekoliko godina se bavi duborezom. Zanat je naslijedio od svog oca, a svoje prve suvenire od drveta pravio je dok je vodio koze na ispašu. Danas je zadovoljan s onim što radi i što mu upotpunjava kućni budžet.

U mjestu Višnjevo kod Travnika Paloš u svojoj radionici već neko vrijeme pravi razne predmete od drveta koje služe kao ukras na zidu ili se koriste u domaćinstvu.

U razgovoru za Klix.ba kaže da mu je otac još prije rata bio stolar, a i njegov amidža je znao obrađivati drvo i praviti određene predmete. S druge strane, mamin brat je od drveta pravio kace, drške i rukohvate za pištolje, noževe, tako da je dvostrukom genetikom naslijedio ljubav prema drvetu.

“Kao dječak sam čuvao koze jer smo tad imali oko 100-150 komada i od toga se živjelo. Tako, dok vodim koze na ispašu, da bih skratio vrijeme, pravio sam drvene kašike i još neke predmete. Nikad nisam ni razmišljao da se od tog diljanja drveta može pristojno živjeti. Mislio sam da trebaš imati neku sumu novca kao startno sredstvo da se napravi hala, nabave mašine i da tad radiš”, govori Paloš.

Na televiziji je vidio brojne reportaže u kojim ljudi izrađuju predmete sa sitnim alatima, tako da je i sam počeo raditi i praviti drvene predmete, uglavnom za lične potrebe i za svoju dušu.

"Uvijek sam osjećao potrebu da drvo ukrasim, da to ne bude naprimjer ram za ogledalo samo četiri spojene letvice, već da urežem nešto na njih. Obično se to nekome svidi pa pitaju ‘Pošto ćeš i meni uraditi?’. Tako je počelo, a onda sam počeo nabavljati alat i neke mini hobi mašine za to i sada pristojno zarađujem od tog rada”, dodaje naš sagovornik.

Zanat je učio od ljudi koji se bave rezbarstvom, a učenje je u tom dugom procesu bilo obostrano. I danas se svakog dana rađaju nove ideje i mogućnosti za plasman.

“Još nisam radio za neko samostalno tržište, za neke suvenirnice. Još sam na tome da radim samo stvari koje mi se naruče, a svaki dan imam narudžbi. Lovci naručuju kundake za puške, daske za trofeje, a komšija stolar, koji ne radi rezbarstvo, prihvati narudžbe i onda angažuje mene da odradim rezbariju na namještaju. Upravo taj stolar, hadžija Osman Šehić, ohrabrio me da radim ovo. Povjeravao mi je zahtjevne poslove za namještaj u džamijama, islamskim centrima i slično. Iako je 50 godina u stolarstvu, vrhunski je majstor, uvijek me ohrabrivao da sam majstor za rezbarstvo”, izjavio je Paloš.

Na kraju razgovora je istakao da se i u budućnosti planira baviti s rezbarijom s obzirom na to da svaki komad drveta vidi kao priliku da na njemu ureže umjetnost koja se, kako kaže, još uvijek cijeni kod ljudi.