Život je poklon Bila jednom djevojka koja je samu sebe mrzila zbog toga što je bila slijepa. Ona je mrzila svakog osim svog voljenog dečka. On je uvijek bio tu za nju. Rekla mu je: 'Kad bih samo mogla vidjeti svijet, udala bih se za tebe' Jednog dana dogodilo se čudo i netko je donirao par očiju za nju. Kada su joj odstranili zavoje mogla je vidjeti sve, uključujući i svog dečka. On je upita: 'Sada kad vidiš svijet, hoćeš li se udati za mene?' Ona ga pogleda i uoči da je slijep. Prizor njegovih zatvorenih očnih kapaka je šokira. Nije to očekivala. Sama pomisao da ih mora gledati čitav svoj život povede je da odbije udati se za njega. Njezin momak ode u suzama i nekoliko dana poslije izdiktira joj pismo koje joj je bilo ubrzo uručeno: 'Dobro čuvaj svoje oči, draga moja, jer prije nego što su bile tvoje, te su oči bile moje.'

Nisam ni otvorio ovaj clanak, a vec sam znao da su "naucnici" dosli do ovog zakljucka. Ispostavilo se da sam bio u pravu. Ne samo da su naucnici utvrdili, nego jos americki. I ne bilo koji americki, nego bas oni sa proslavljenog univerziteta u New Yerseyu, veoma blizu Pennsylvaniae, ne tako daleko od Connecticuta, ali prilicno udaljenim od Tennesseea.

Strah se namirisati..... ????? ma dajte, molom vas.....

Moze, pogotovo ako taj strah damfa na bijeli luk.

i kako mirise ?

Smijehom strah pokrijem uvijek......;))))

...može, ali samo ako se neko usere od sataha...

Pa naravno da mogu namirisat strah. Ja recimo kad idem noću preko komšijinih bašči, ako mi se govna baš puno osjete bogami me strah jer to je znak da je septička otvorena pa mogu upast majku li mu...

Mozda se strah moze osjetiti ali se smrad moze cuti:)

Koliko puta mi se desilo da neki miris 'iskopa' neko sjecanje koje sam i zaboravio :)

Ja sam uvijek mogla 'namirisati' zašto beba plače

postoji veliki strah od tramvaja it seems

odavno poznato

Pa zato sam znao i šta su cure doručkovale kad sam im naveče prilazio.