Covjek treba da putuje dok ne uvidi da nigdje nema nista vrijdno putovanja i dok ne uvidi da je sam sebi najveca misterija i zagonetka. Kako to lijepo rece Sveti Nikolaj Velimirovic; "Kako je strahovita dubina duše čovekove, Nevesto Nebesna, kad se čovek osmeli da ponire u nju! Koroz svet i kroz ad ponire smeo čovek tja od belih kao mleko angelskih horova, što stoje oko Tebe kao spoljašnja odežda Tvoja."
Ljudi koji putuju imaju sire vidike... Prihvataju slicnosti i razlike drugih kultura, obicaja itd. Imaju vise razumijevanja za druge ljude. Usredotocuju se na ljubav, umjesto mrznju. Povezivanje umjesto gradjenja zidova i razdora medju ljudima. itd.
@sinjor Plus i Sabanu u Sinjoru; A, to da ces da imas 'sire vidike' i to o 'kulturama' je sve samo slogan. Cesto oni koji najvise putuju i najvise se skoluju su najvise ograniceni i izgubljeni. Da skratim, covjek voli samo sebe ali kada se dobro u sebe zagleda onda u sebi pronalazi zivoga Boga i u vlastitom bicu pocinje da vidi i druge ljude koji u njemu samom zive i razlika izmedju 'mene' i 'tebe' se tanji i gubi i covjek uvidja da su svi ljudi djeca Bozija.
Vidis, prijatelju, samo radjanje je jedna vrsta smrti jer jedan ograniceni oblik zivota u utrobi majke za uvijek prestaje i nekakav novi svijet pocinje da se nazire. Kada iz gusjenice leptir se radja da li je to smrt jednoga ili novo radjanje drugoga?
@sinjor; Veliki Islamski pjesnik jednom rece:“I searched for God among the Christians and on the Cross and therein I found Him not.
I went into the ancient temples of idolatry; no trace of Him was there.
I entered the mountain cave of Hira and then went as far as Qandhar but God I found not.
With set purpose I fared to the summit of Mount Caucasus and found there only 'anqa's habitation.
Then I directed my search to the Kaaba, the resort of old and young; God was not there even.
@BivsiTurcin3Turning to philosophy I inquired about him from ibn Sina but found Him not within his range.
I fared then to the scene of the Prophet's experience of a great divine manifestation only a "two bow-lengths' distance from him" but God was not there even in that exalted court.
Finally, I looked into my own heart and there I saw Him; He was nowhere else.”
Tražio sam Boga među hrišćanima i na krstu i tu ga ne nađoh. Pođoh u drevne paganske hramove; tamo ni traga od njega. Uđoh u planinske pećine Hire i stigoh i do Kandahara, ali Boga ne nađoh. Čvrsto rešen, pođoh na vrhove planine Kavkaza a tamo nađoh samo staništa orlova.
Onda usmerih moju potragu u Meku na Ćabu, utočište starih i mladih... Boga ni tamo ne beše.
@BivsiTurcin3Okrenuvši se filozofiji, potražih Ga kod Avicene, ali u njegovim delima Ga nije bilo. Pođoh potom na mesto Prorokovog iskustva velike pojave Boga "na samo dva metra od njega", ali Bog ne beše čak ni tamo, na tom uzvišenom mestu.
Najzad, pogledah u svoje sopstveno srce i tu Ga videh; ni na kom drugom mestu On nije bio.
@sinjor A wise man once said that the art of poetry is the art of articulating that which cannot be articulated. The language is severely limited in its ability to express the deepest mysteries of being and in so far as God is the eternal mystery, what better way to express that mystery but through poetry? What is the reason that the Quran is so poetic?
