mene ovi invalidi pozitivno impresiraju iz dana u dan...skoro sam imao priliku upoznati jednog momka, 32/33 godine, koji je invalid nekih 4-5 godina, od nogu do vrata...iz prve, kada ga vidis tako mladog i u onoj stolici, sazeljavas ga, ali nakon sto popricas sa njim, utisak je sasvim drugaciji. naravno, postoje je skoro pa nezaposljiv, poceo se baviti agrikulturom (uz pomoc, naravno)..uzgaja razno voce i povrce, a boga mi i gandzu, od koje pravi ulje i koje prodaje za medicinsku upotrebu
(i za drustvo, :))..on ne duva, niti pije, jer se plasi da ne potone u toj konzumaciji, ali kanabisovo ulje koristi tako sto ga maze po tijelu za bolove...a, ima jedan drugi frajer, kojeg vidim svaki dan, neki siromah, e, taj svaki dan ide niz brdo da dodje u grad, pa se poslije penje istim tim brdom, sto je nekih 300 - 400 metara i to dobro strmo. nadam se da ce ova zena rijesiti ovaj problem..
