Nekad slobodarska Tuzla je zaboravila svoju istoriju, jer u vrijeme siromaštva i nestašice svega, gradila se je industrija. Nije bilo cipela osim da ko može naruči kod obućara, nije bilo platna ni konfekcije, bila su suknena odijela, pravljena u stupama na vodi. Žito su vršili sa konjima na guvnu itd, pa su se gradile fabrike da se takvo stanje prevaziđe i da se narod zaposli, a sada niko ne pomišlja ima li naćina da se i jedan uništeni veči industrijski pogon pokrene, a hotel ne znači ništa.