Pošto sam žensko, i po tvojoj logici ne daj Bože da znam ponešto i o fudbalu, pa ću pokušati da objasnim na "ženski način", možda šta i naučiš.
Recimo..u Zari je trenutno rasprodaja. Ostalo je samo koji par cipela, i poneka torba. Jedna "Mini city bag" je koštala 140 KM, sad je 40 KM, i ostala je još samo jedna u "navy blue" boji. Tu istu je zgrabila cura ispred mene i već je stigla do kase. Pomno i u žurbi je pratim, a moj novčanik nalazi se u torbi kod prijateljice (jer ja nisam ponijela
torbu, nije mi išla uz patike i kompletan outfit). Cura ispred mene odjednom spušta torbu na pult pored kase, i razgleda još dvije torbe koje se tu nalaze. To je moja prilika. Okrećem se prijateljici, očima “šaretim” na njenu torbu I pošto smo mi davno uvježbale taj govor očiju, ona iz torbe vadi moj novčanik I drži u ruci. Ne smijem krenuti da zgrabim torbu (svoj konačni cilj) dok ne dobijem novčanik. Namignem joj I ona baca novčanik prema kasi, ali dalje od mene, gdje mi ostavlja prostora da u
utčim ispred, uhvatim I prođem ispred cure koje neodlučno razgleda torbe. Nabacim smješak na lice, I brzinski pitam prodavačicu:Koliko košta ova torba (rukom polahko primičući svoju “navy blue mini city bag”) I da li primate kartice? Iz Zare izlazim sretna, I konačno imam torbu da upotpunim outfit.
Da sam prošla ispred cure prije nego mi je drugarica bacila novčanik, to bi bio ofsajd.
