Sjedim ja među onim narodom u Potočarima, kad vidim, mlada zenica, stisla se, znoj joj teče, grč na licu. Priđem, pitam je sta joj je, kaze: "Rađam!" "De sine", velim ja njoj, "ufati se jednom rukom za me, a drugom za svoju svekrvu" Tako i bi. Oduprije se zena na nas, musko dijete zaplaka. Zgrabih ja dijete, hoću da mu zavezem pupak, kad četnik predame: "Spusti to dijete dolje!", veli. Ja ga popustih na dimije, fino dijete, duge kosice, kao da je okupano.Četnik priđe, nogom stade djetetu na vrat... Crijeva izletise" [Dzemila Delalić iz sela Dobrak]. Narode moj nemoj te nikad halaliti i nikad zaboraviti,ko halali da Bog da ga rođena djeca proklela.