Samo ko će činiti tu komisiju... Istoriju pišu pobjednici. Potpisivanjem, meni lično ne tako bliskog Dejtonskog sporazuma, 1995 godine, potpisan je mir, ali ne i proglašen pobjednik, pa samim tim ostaje dilema mogućeg autora istorije.
Činjenica je da je Dejton zaustavio rat, ali je i činjenica, da je donio i nesuvislo državno uređenje, ogroman birokratski aparat (oko 70% ukupnog državnog proračuna odlazi na administraciju), nefunkcionalnu državu i podjele...
Možda ne onakve kakvim su se nadali oni koji su se za to zalagali, ali je njima postavljen odličan preduslov za nastavak projekta Velike Srbije i malo do umjerenog proširenja Hrvatske. U post-dejtonskom periodu, kao direktna posljedica sadržaja sporazuma, rezultirala je brojnim kompromisima koji su na ovaj ili onaj način išli i još uvijek idu na štetu Bosne i Hercegovine i svih onih koji je osjećaju svojom.
Zahvaljujući patronatu međunarodne zajednice i našoj gluposti (tačnije onih koje smo birali), dozvolili smo da nam već danas djeca u školama imaju nacionalne grupe predmeta, što je svjetski presedan (kao i štošta još). Posebna varijanta je definicija "nemili događaj na prostoru ex Jugoslavije" kako zvanično piše u istoriji i historiji i povijesti.
"Nemili događaj" ostavlja prostor Mikereviću da se osjeti uvrijeđenim kada se kaže - genocid u Srebrenici. Kako se situacija razvija, Mikerević i slični mikerevići za desetak godina, tražit će valjda da se genocid u Srebrenici tretira kao masovno samoubistvo nake sekte.
Svečana inauguracija novog predsjednika Srbije, zakazana upravo na 11. juli i evo dok ovo pišem, potvrđeno je da će ispred BiH ovoj svečanosti prisustvovati Paravac, Mikerević, Čavić i Ivanić... Ma može se Tadić materi izvinjavat, vadit, navoditi da je sve slučajno i eto potrefilo se... ali ako iko, izuzimajući nas same, treba znati (a zna) ovaj datum, onda su to upravo oni koji su ovaj genocid i počinili. Da apsurd bude veći, aktuelna politika u federalnom dijelu BiH, perfidno do bola, upravo u vrijeme godišnjice masakra u Srebrenici (i ne slučajno u izbornoj godini), razgalamila se o navodnom specijalnom statusu Srebrenice. Jedni bi da bude distrikt, drugi opet predlažu – centar regije... treći misle da bi svakako trebalo dati Srebrenici posebne ekonomske olakšice. Odreda svi – pozicija i opozicija. Bolesno da bolesnije ne može biti. Zato nema boljeg komentara od onog koji je rekla jedna srebreničanka: "Imali smo mi poseban status – zaštićena UN enklava, pa eto šta nam se desilo."
Na kraju o referendumu za odcjepljenje Republike Srpske, koje se navodno 10. jula održava u RS-u. Potpisivali bi vi molbe za povratak u matičnu vam i jedinu domovinu da se kojim (sretnim) slučajem Dejton potpisivao u proljeće '96. Ko je bio zna o čemu pričam.
Zoran Ćatić