Našim vlastima nije u interesu postojanje narodne kuhinje jer je ona odraz stanja u državi. Sramotno je da dvadeset godina poslije rata uopće i egzistira. Narodne kuhinje se otvaraju u ratu, poslije rata, kod jačih i većih elementarnih nepogoda i traju do oporavka države, maksimalno oko pet godina i zatvaraju se, jer u normalnim državama više i nema potrebe za njima. Ali pošto je kod nas sve nenormalno, pošto nas naše vlasti dvadeset godina tjeraju u usunovrat, a ne u napredak, broj kuhinja i njenih korisnika se povećava, umjesto da se smanjuje. Naša država je sa ovakvim vlastima postala sirotica ispružene ruke i stalno joj neko nešto donira. Hvala humanim ljudima, jer pored ovih naših pohlepnih megalomana tetka Zilha bi se vratila sa kuhinjom u 18. stoljeće. Neka se srame i stide naše vlasti!