Kakva noc muzeja,bolja noc pjesme..Jos kad je Ujevicevom otvoris... "Notturno" Noćas se moje čelo žari, noćas se moje vjeđe pote; i moje misli san ozari, umrijet ću noćas od ljepote. Duša je strašna u dubini, ona je zublja u dnu noći; plačimo, plačimo u tišini, umrimo, umrimo u samoći.
Bio je jedan genijalac, Za zene specijalac. Kao i svaka druga topla dusa, nestade,kao proslogodisnja susa. Drag je meni on pravo...Iako je bio pravi boem..Jednostavno stihovi su prelijepi...On, Matos,Petkovic,Kovacic,Kamov... A tek Simic,ionako nije rabio rime,bio je nevjerovatan...
Uh jbt.. Cudan stil,cudna rima... Jel ovo tvoje Katile? Prelijepa je...
Prikaži sve komentare (53)