ja se vjecito borim i nisam ovo bezveze napisala, da se nismo uzajamno podrzavali i bodrili u porodici ne bi uspjela prevazici i dalje prevazilazimo probleme. ja ovo govorim zbog onih koje je ostavio iza sebe, i opet kazem sta li je njega moglo natjerati ili bilo koga drugog na ovakav cin. ne vidim sta vam nije jasno
slažem se... al imaš fizioloških oboljenja, to je opasno, nije to stvar psihologije, never give up never ovo never ono... ako si udaren u glavu uzalud ti sve. Gledao sam i onih koji se izliječe nakon prvog pokušaja...
na zalost zivimo u takvom okruzenju da je veoma tesko uociti kada ce nekom da pukne taj neki prekidac. hocu reci nikoga ne zanima, tjeraju covjeka do krajnjih granica, ionako smo svi pomalo zivce pogubili.
ne može se ni zamjeriti puno ljudima... poznajem likove s kojima više niko nije mogao da izdrži, ljudi bježe od njih... teški su to ljudi, i na kraju hoće da se roknu... iako, da dodam, imaju sve što normalan čovjek može poželit,ono, iz vana gledano. Zamisli sjediš danas s likom i on kaže da će se roknut. I kontam šala neka uobičajena... a ono lik sutradan vene izrezo, al osta živ.
