Ljudi se bore, omamljeni patriotizmom, dok oni koji ih šalju da stradaju sjede u toplim sobama, nadžidžani armani odijelima srču skupa pića i žderu kao da nisu jeli po pet godina.
Pa se prijavi u vojsku, za koga? Za par moćnika. Fuj.
Kad zapuca sa Holideja, meni u tom trenu sve postade jasno tj. i gdje ću i kako ću i čega da se plašim, sve prijašnje savjete i priče od komšija koji su odlazili, shvatih tek tada. Čuo sam i kako maloljetnik strada na mezaru svog dede, rođak mu srećom ostao živ da priča šta se desilo ali njegovo izrešetano tijelo je bilo dovoljno objašnjenje i bez da progovori. Kako? Pod zastavom bratstva i jedinstva, veoma lako.
