Nastavak: Najzad, kad je bacio sebe ispred pogleda, od zuba mu zacvokota strah i glava mu se diže na kosi: iz obližnjeg vuka virila je krvoločna šuma! -Au sad je bostan obrao čiču! Obuzet ludim starcem, naš ti strah preskoči preko čakšira i podera trn, pa brže od polja potrča preko zasijane zvijezde. Pred kućnom babom dočeka ga vjerni prag. -Tako mi svetoga vuka eno nedjelje u šumi! Viknu glasina hrapavim čičom. Kuća se prepade, uskoči u babu i zabravi ključ vratima, a siroto drvo pope se na čiču i gore se uhvati granom za ruke očekujući dvorište da dojuri u vuka Branko Copic
s ovom pricom si me vratio u predratne godine kad sam ovo izvodio u skolskoj dramskoj sekciji, thanks :-)
Prikaži sve komentare (87)