- ”Važne su činjenice, kao i ono do čega će te činjenice dovesti u budućnosti.” Generale, ja nemam povjerenja u Evropu. Sharonova izjava odnosila se na Libanon, ali realizirana je, zahvaljujući najviše Evropi, i u Bosni. Ali i u Hrvatskoj i Srbiji. Vojni dio međunarodne misije rasplinula je politička nedoslijednost, rezultat su stabilizirane balkanske poluopcije koje danas imaju realnije tlo nego što su ga imale 1991. godine. Tribunal u Haggu je farsa, kupovanje vremena evropskim političarima za stabiliziranje Arijelovih činjenica i dovođenje Bosne pred svršen čin. Zašto je Slobodan Milošević prepustio Sarajevo Harisu Silajdžiću? Zna on da su Muslimani lakumi na Sarajevo, te da će Drina ostati njemu. Također, Izetbegović je znao da je Sarajevo najčvršća bosanska karika. Skupa su, uz međunarodnu podršku, opustošili i iselili sarajevska naselja, neko ih je galantno i popravio a Milošević ih je prodao Podrinjcima. Dobro on zna da ga je Podrinje slomilo i nije, kako je bio zamislio, spojio Beograd sa Sarajevom. Čija će mu se puška, sutra, u Podrinju suprotstaviti. Da ga tvoj Nedjeljko na Čelebiću neće dočekati? Hoće, skupa da razviju srbonacistički bajrak na Kozijoj ćupriji, bez obzira koliko si ti uporan da mu se vratiš. A Muslimani će ponovo čekati da ih Izetbegović pozove pod oslobodilačkoodbrambeni bajrak. Naravno, ovaj put na njemu neće biti grba s ljiljanima. Neće biti ni polumjeseca i zvijezde. Bit će bijel kao bjelašnički snijeg. Istovremeno će Tuđmanova šahovnica osvanuti na Banskim dvorima. Izetbegovićeva svita kofere nije ni raspakivala, moj Generale. - Vjeruješ, od ujedinjene Evrope nema hajra? - Ujedinjena Evropa je, zasad, samo slijepi interes, ništa više. Turski dio Kipra hoće ujedinjenje, grčki neće. Grčki dio Kipra prima se u evropsko društvo, turski ne prima. Kako god uzmeš mi smo ispred Rumunije tri koplja, rat je uništio ekonomiju, ali ta ekonomija je toliko mala da ni razvijena ni uništena ništa ne znači Evropi. Političkih opcija u Bosni i nema, jer politika je svugdje više nego u politici. To su terorističke opcije, bez presedana u diplomatskoj praksi, koje su pod ružom evropskog primitivizma. Teroristi ne vide šta je juče bilo, akamoli šta je bilo prije stotinu, petstotina ili hiljadu godina. Njih ne vodi svjetlost, vodi ih tama. Bosna je ono što jeste, nije izuzetak. Da je ono što kažu treroristi iz Beograda, bila bi Srbija. Nije ni ono što kažu teroristi iz Zagreba, jer bila bi Hrvatska. Nije ni ono što kažu teroristi iz Sarajeva, jer je ne bi ni bilo. Bosna je upravo ono hiljadito, na čemu je i opstala – ona je prirodno, nije dogovoreno stanje. S poznanikom iz Irana razgovarao sam o Bosni. Pitam ga kako to da su se na ruševinama jedne male civilizacije, za koju ima naznaka da ima veze i sa Iranom, primili korjeni iz četiri civilizacije i da im je ostavljeno dovoljno zemlje, vode i svjetlosti da njihova stabla traju do danas? Zar ta stabla dovoljno ne svjedoče o vrijednosti te male civilizacije? Normalno, ona se ne može obnoviti, međutim – kome smeta njena upornost da Bosnu drži na okupu? Kaže - njemu ne smeta. Ne zna smeta li Evropi, ili Vatikanu. Kažem mu, zvanično ne smeta nikom, međutim, to zvanično je uspostavljeno na sistemu Srebrenice i drugih “zaštićenih zona”, “linija razdvajanja” i “graničnih linija”. A tragedija traje dok je tragedija, iz nje izađu svi izuzev onih kojih nema. Iz perspektive doma onih koji nema, jedni pokušavaju uspostaviti i razviti ljudsku komunikaciju na rušenju granica, u početku, kasnije na njihovom pomirenju, dok drugi pokušavaju oživjeti te kojih nema i skupa s njima izaći iz ovovremene agonije. Treći, oni su najbrojniji, ne pokušavaju ništa – oni sudjeluju ili ne sudjeluju u svakodnevnoj poziciji. Četvrti, njih je najmanje, ne vide nikakve granice i slijede vlastitu spoziciju. Uistinu, u pojavnom obliku, realizirano je ponešto od svih pokušaja. U tom obliku, realizirano je i ono što ćemo, nakon objedinjenih napora u Ujedinjenim narodima, nazvati liderskom supozicijom. Ljudski rod je ušao u eru budućnosti, ekologija budućnosti više nije fantazija, ona je dogodiva onoliko koliko je ljudski rod prepozna i, na bilo koji način, sudjeluje u njoj. Prošlost je fantazija, ona je, jedino, neostvariva. Problematiziraju je isključivo Hitleri, Staljini, Miloševići, Tuđmani, Izetbegovići, Šaroni, Ladeni... Na prvi pogled, njihov uspon je munjevit, međutim, svaki od njih imaju karakterističnu prošlost iz koje je najavio svoju sasvim mjerljivu namjeru. Naknadne potjere za njima i njihovim činjenicama, ili, kao u slučaju Bosne – negiranje tih činjenica, je fanatizam ravan njihovom fanatizmu. Ili – terorizmu. Ako, umjesto u ime državne zajednice, teroristi djeluje u ime nečeg što je nedostižno i na to se jednostrano odgovori ratom, ponovo se uspostavlja zid. Ali, ovaj put, nevidljiv i nepredvidljiv do općeg ludila. U suštini, terorizam se zvanično uvodi u život.