procitala sam knjigu od covjeka, koji je bio u "keratermu". zove se muhidin saric. citirala bih par recenica, koje su mene jako pogodile: "volio bih da to nisam gledao, ali oci nisu dale." radi se o hrani, koju jedan zatvorenik donosi u logor: "sta ce ti to,- pitao sam ga.- ne mislis valjda ovdje zimovati? -ti uvijek vices, sta ce ti, a sve volis pojesti! Neka se nadje." "Nikada mu nije bilo jasno zasto je tu. stalno me je ubjedjivao da je potpuno nevin, da je greskom doveden u logor, i da ce ga cim bude ispitan, pustiti kucu. razradio je citavu teoriju, kako se moze pobijediti glad.! "Naredjeno mi je!"-rekao je. Ono sto je bilo, zaboravi! Sada su neka druga vremena!" "Bojao sam se bombi. Ponekad su ih nasumice bacali. Tako su lovilli ribu." Citati su izvadjeni iz razlicitih dijelova knjige, iz potpuno razlicitih konteksta. osoba koja ih ovdje navodi, radi to isljucivo, jer su je pogodili.