Razmišljajući čisto kao žena, ne dopada mi se ova aktivnost, upravo sa aspekta žena koje su to preživjele. Mislim da je potpuno suvišno podsjećati žene, koje su preživjele tako teško iskustvo, izgradile živote za protekle dvije decenije, udale se, možda postale majke, na nešto što nikada neće preboliti. Ok, ako im žele pomoći, da se zaposle ili putem neke stručne pomoći, kroz udruženja, grupe ili tako nešto, ali generalno, mislim da njima nije pomoć javno čeprkanje po najvećoj muci koju su doživjele..
Prvo tu traumu nijedna žrtva nikad ne može zaboraviti, i drugo razgovor o traumi je jedan od načina da se ublaži patnja. Jedino krvnicima ne ide u prilog ovo podsjećanje. VILINU VLAS bi trebalo u školama učiti iz više razloga
Glupost. Ako za 20 godina nisu uspjele da razgovaraju o tome, sada je svakako debelo kasno. I drugo, ne mora se zaboraviti, ali se ne mora izjedati vlastita duša neprestanim podsjećanjem. To na duge staze ubija. Poslije tolikih godina, treba pustiti te žene na miru, dati im posao i podršku u svakodnevnici, a ne ispirati medije njihovim mukama. Život ide dalje i treba da žive za ljepše danas, a ne ružno juče ili će im to ružno juče uzeti i danas i sutra. Usput stavljati tezu da samo krvnicima ne odgovara to podsjećanje, a meni se obraćati iz dijaspore je u najmanju ruku bezobrazno. Dakle niti sam krvnik, niti dozvoljavam da me trpaš u tu kategoriju, niti podržavam tvoju glumu u smislu da kao ti štitiš te žene, jer ih ne štitiš ni sekunde, naprotiv, ovakvom pričom ih uništavaš, jer ih stalno silite da to ponovo proživljavaju. Ako baš želiš da štitiš, nađi jednu od njih i pomozi joj da pokrene mali biznis, pa da vidiš, kako će joj ružna sjećanja izblijediti iz glave..
Prikaži sve komentare (95)