Je li svrsishodnije, koristiti medijski prostor za promociju nataliteta i materinstva, nego ga trošiti na promociju "devijacije u ponašanju" (LGBT)!?
Ja sam stava, da jeste!!!
Stava sam, da je ljekar u predmetnom slučaju, samo radio svoj posao.
"Da li se homoseksualcem rađa ili postaje?
Često se u raspravama sa homoseksualnim aktivistima čuje fraza: ,,Mi se takvi rađamo." Je li to istina? Poznati austrijski psihijatar E. Ringel kaže:
,,Homoseksualnost nema nikakve veze sa nasljeđivanjem, predispozicijama ili hormonalnim poremećajem, ona je zapravo neurotski simptom, školski primjer jedne seksualne simptomatike iza koje se zapravo krije neki poremećaj osobnosti.''
I. Bieber ide još dalje: ,,Ne postoje homoseksualci, samo latentni heteroseksualci.''
A jedan izliječeni homoseksualac, C. Cook, je primijetio: ,,Naša heteroseksualnost leži zatrpana tisućama strahova. ''
Isto potvrđuje izliječeni homoseksualac, psiholog dr. R. Cohen: ''Nitko nije rođen kao homoseksualac.''
Cohen kaže da homoseksualnost nije seksualni problem, nego poremećaj u razvoju s obzirom na vlastiti identitet. Važnu ulogu u razvoju homoseksualnog poremećaja ima odnos sa ocem. Očeva muškost vrlo je važna za razvoj djeteta. To potvrđuju i istraživanja dr. Satinovera, koji je desetljećima istraživao homoseksualnost. Otkrio je da među ortodoksnim Židovima gotovo nema homoseksualaca što govori protiv teze da se homoseksualci takvi rađaju.
Iako su na to potrošeni milijuni, do sada nikome nije uspjelo dokazati da je homoseksualnost nasljedna. Svi takvi pokušaji su doživjeli neuspjeh, iako su homoseksualni lobiji bogato sponzorirali istraživanja. Najpoznatija takva istraživanja, ona Le Vaya iz 1991. i D. Hamera iz 1998. pokazala su da je 'gay gen' zapravo 'nepostojeći fantom'.
Pretpostavimo da bi netko i uspio dokazati da se homoseksualci takvima rađaju. Što bi to promijenilo? Homoseksualnost bi i dalje ostala bolest. Ljudi se rađaju i s maničnom depresijom, shizofrenijom, Downovim sindromom i drugim bolestima."
@TheOstruga
Mislim da niko nema razloga za uvredu, izlaganje se temelji na rezultatima istraživanja eminentnih stručnjaka iz oblasti psihologije.
Nisam ja ništa izmislio..
@odrOn
Vidi Odrone, nisam pročitao naučni rad na portalu, koji ti pominješ, to u suštini i nije bitno.
Bitno je, kako rekoh, da citat određeno dijela nekog teksta, ne umanjuje vrijednost u vidu istinitosti i težine izrečenog, s osnovom, da je isti baziran na faktima.
U tekstu se apostrofiraju izjave eminentnih stručnjaka svjetske scene iz oblasti psihologije, a neki suhoparni ispadi.
U tvom izlaganju, izvodiš jednostrane zaključke i subjektivno viđenje predmeta, to je tvoje pravo, međutim, validno je samo ono što ima utemeljenje.
@odrOn
Samo mi kaži, da pojave u narednom izlaganju ne spadaju u domen bolesti i devijacije u ponašanju:
- Prema istraživanjima, 83 % pedera tokom života ima seksualne odnose sa više od 50 istospolnih partnera, a od njih 29 % sa više od 1000 partnera, a samo 1/16 živi sa partnerom u vezi neko vrijeme!
- Perverzije u koje ulaze pederi nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene. Kada se vrše policijska istraživanja vrsta zlocina koji se pocine u razlicitim društvenim zajednicama, jasno se dolazi do zakljucka da su ubojstva koje se pocine u pederskim zajednicama nešto najstravicnije, praceno strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom. To samo dodatno oslikava stanje pederskog uma.
- Godine 1998. objavljeni su rezultati znanstvenog istraživanja u kojemu se pokazuje da jedan od tri pedera pokuša samoubojstvo.
- Pederi se epidemiološki uvijek kategoriziraju skupa sa narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama.
- Pederi u SAD-u imaju 44 puta vecu šansu da dobiju AIDS. Više od pola miliona od ukupno milion ljudi u SAD-u koji imaju SIDU su pederi.
- Pederi imaju vecu šansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i sa sifilisom - 65% svih slucajeva zaraze sifilisom u SAD-u cine pederi iako zasigurno ne cine 65% populacije. Pederi su glavni prijenosnik i razlog zašto se sifilis koji je zamalo iskorijenjen prije 10 godina opet pojavio u statisticki znacajnim brojevima. Takoder 15% pedera ima klamidiju. Pojava gonoreje 3,68 puta cešca kod pedera, ujedno je 14% pedera njome i zaraženo.
- Da je odnos kakav oni prakticiraju nezdrav jasno je iz cinjenice da pederi imaju 17 puta vecu šansu da dobiju karcinom rektuma
- Pederi imaju smanjenu ocekivanu životnu dob za 8 do 20 godina
- Pederima je zabranjeno donirati krv (u SAD-u od 1983.). Ne zato jer su vodeci ljudi u Zavodu za transfuziju 'homofobi' nego iz straha za one koji bi primali takvu krv.
@odrOn
Odrone, od tebe čujem i dalje samo jednostrano i tendenciozno izvođenje subjektivnih zaključaka, neki argument, fakt, ne!?
Zato ću ja nastaviti s izlaganjem fakata:
Homoseksualizam kao oboljenje: nastanak istospolnih seksualnih poriva
Već iz dobro dokumentirane činjenice da imamo homoseksualce koji imaju identične blizance (tj. braću/sestre sa identičnim genskim zapisom) heteroseksualce, možemo zaključiti da homoseksualne sklonosti nisu urođene.
Prikazi slučajeva često ukazuju na čimbenike vezane uz okoliš, koji objašnjavaju razvoj različitih seksualnih sklonosti kod genetski identične djece, i podupiru zaključak da je sklonost istom spolu proizvod uzajamno povezanih utjecaja iz okoliša.
Kod osoba koje osjećaju seksualnu sklonost prema istom spolu često nailazimo na jedno ili više od slijedećeg:
• Odsutstvo oca, očinske figure ili otuđenje od oca u ranom djetinjstvu, jer je otac doživljen kao neprijateljski raspoložen ili nezainteresiran, nasilan ili alkoholičar;
• Majka je bila previše zaštitnički nastrojena (kod dječaka); • Majka je previše tražila pomoć i bila zahtjevna (kod dječaka);
• Majka je bila nespremna uspostaviti emocionalnu vezu (kod djevojčica);
• Roditelji su propustili da ohrabre identifikaciju djeteta sa svojim spolom;
• Nedostatak grublje igre (dječaci) • Neuspjeh u identifikaciji sa vršnjacima istog spola;
• Nesklonost timskim sportovima (dječaci); • Slaba koordinacija oko/ruka i sa time povezano zadirkivanje vršnjaka (dječaci);
• Seksualno zlostavljanje i silovanje;
• Socijalne fobije ili ekstremna stidljivost;
• Gubitak roditelja zbog smrti ili razvoda;
• Odvojenost od roditelja tijekom kritičnih faza odrastanja
Ukoliko se na odgovarajući način odgovori na emocionalne i razvojne potrebe djeteta, razvoj sklonosti prema istom spolu je vrlo malo vjerojatan. Ako se odjednom javi više gore navedenih čimbenika veća je vjerojatnost nastanka homoseksualnog poremećaja koji se usvaja još u ranom djetinstvu. U nezreloj dobi, razvoj djeteta obilježava upijanje i usvajanje obrazaca ponašanja, bez jake kontrole i filtara svijesti koji kod djeteta još nisu ni razvijeni. Zavođenje je vrlo rijetko uzrok homoseksualnosti, kod žena tek ponekad silovanje.
Homoseksualni dječaci su najčešće 'meki', prepasivni, 'dragi'… Tu nije riječ o urođenim osobinama već o stečenim navikama. Ako je majka u životu dječaka imala središnju ulogu, onda on u mnogome oponaša svoju majku, njezine interese, način govora i uslijed toga se neće ponašati kao drugi dječaci, a onda će se lako osjećati 'drugačiji od drugih'. Kod žena lezbijki je čest emocionalni odmak od majke. Homoseksualnost je kompleks manje spolne vrijednosti. Homoseksualci imaju infantilno viđenje sebe, prisutna je tzv. lomljiva identifikacija, najčešće i loša slika oca. Sebe vide kao žrtve što im je zajedničko sa drugim ljudima s emocionalnim neurotskim problemima. Zbog zaostalost u predpubertetu i manjka muškog samopouzdanja ne mogu osjetiti pravu privlačnost prema ženama. Mladić se osjeća manje vrijedan u odnosu na svoje vršnjake, sklon se strastveno diviti i idolizirati vršnjake, a takve su čežnje u predpubertetu lagano erotizirane. Zbog zaostalosti u predpubertetu često je infantilno samosažaljenje - 'jadan ja' jer je autodramatiziranje karakteristično za egocentrično djete u predpubertetu. Jedan od faza sažaljenja obilježena je buntom, bijesom, protestom, sklonošću osveti…
Kod žena sa lezbijskim sklonostima često nalazimo da su im očevi bili 'emocionalno intenzivni', alkoholičari ili zlostavljači. Takve žene, zbog bolnog djetinjstva i rane mladosti, imaju razloge da se plaše svoje ranjivosti u odnosu na muškarce. Također se i kod žena koje se nađu iznevjerenom od muškarca nakon dugotrajnih veza često plaše vezati s drugim muškarcima i traže izlaz kroz upuštanje u istospolne veze. Žene koje su bile seksualno zlostavljane ili silovane kao djeca ili adolescenti mogu nalaziti teškim ili skoro nemogućim da vjeruju muškarcima. Drugi važan razlog istospolnim sklonostima kod žena je slabo razvijen ženski spolni identitet; često iskazan u poteškoćama u odnosima s majkom – emocionalno nepristupačnom ili nesklonom da afirmira kćerinu ženskost, zatim odbacivanjem od strane vršnjaka i loše mišljenje o vlastitom tijelu.
@odrOn
Odrone, pročitaj moje prethodno izlaganje, parafraziram:
"Bitno je, kako rekoh, da citat određeno dijela nekog teksta, ne umanjuje vrijednost u vidu istinitosti i težine izrečenog, s osnovom, da je isti baziran na faktima."
Kada već insistiraš:
http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=13103:homoseksualizam-ili-pederluk-projekt-u-slubi-ruenja-drutvenih-normi-&catid=38:zdravlje&Itemid=120
Kada smo kod "homofobije", mislim da je nekoretno korištenje termina "homofobija" od strane tzv. LGBT populacije, da bi se opisala odbojnost većine, čije se moralne vrijednosti kose s pojavom razvrata.
Riječ "Homos" na Grčkom jeziku znači čovjek, osoba.
Riječ "Phobos" na Grčkom jeziku znači strah.
U prevodu termin "homofobija" znači "strah od ljudi", što apsolutno ne dopušta upotrebu ovog termina u svrhe koje se koristi.
Budimo realni, "ne bojimo se mi ljudi", nego mi imamo gađenje prema pripadnicima tzv. LGBT populacije, tako da je termin "gađenje prema pripadnicima tzv. LGBT populacije" sasvim adekvatan.
@ odrne
HOMOFOBIJA je STRAH OD COVJEKA, a mi nemamo STRAH niti FOBIJU od homica, nego mi njih SAZALJEVAMO !!!
SAZALJENJE prema homicima je nase osjecanje, a nikako FOBIJA ;)))
HOMICI su BOLESNICI kojima je potrebna adekvatna lijecnicka terapija u specijaliziranim ustanovama za lijecenje mentalnih oboljenja, u narodu poznatije kao LUDNICE ;))
