U vremenu u kojem živimo, meni ova priča, kad je pročitah na drugom portalu jučer, uopšte ne bijaše čudna. Ako je sve obična istina, želim im dobar vječni mir. Tako detaljno, čisto i promišljeno otići kad skontaš da želiš da odeš je baš pristojno. Ne kao ono teatralno raznošenje bombom ljetos i drugi oblici brutalnih samoubistava da te djeca i ostali moraju skupljati i imati traume dok su živi.
Sta je sa glavom? Ubistvo i samoubistvo nikad nije rjesenje! Ljudi u ratu bore se da prezive, oboljeli od raka, osobe rodjene sa invaliditetom, i mnogi dr. ZIVOT=BORBA