..eto nas niko nije protjerao iz svojih domova...izasli smo iz kuce u kojoj ni čačkalica nije falila sa kesom gaca za nas troje bez tih par stotina maraka...ali samo ostala zajedno sa roditeljima u svom gradu...u gradu u kojem sam se rodila...u Sarajevu...imali su roditelji priliku da odu ali ja nisam zeljela...htjela sam da odrastam sa svojim vrsnjacima i kako bude njima neka bude i meni...mami sam prijetila da cu da se bacim a balkona krenemo li igdje...ja ne znam kakva krv tece u meni ali znam da svoj rodni kraj nebih prodala niti ga zaboravila niti za stotinu drugih zemalja...i sad imam 28.g. i svjesna da ne cvijeta ekonomija niti bili sta u ovoj drzavi ali je ne napustam...nti pokusavam...ovde su mi dede..pradjedovi...oni su gradili ovaj grad...to sam ja...Roditelji me gojili da prepoznajem ljude a ne nacije iako sam cijelo vrijeme rata bila u Sarajevu...Izginuli su i meni najblizi...ali kako suditi svima na osnovu pojedinaca...NAUCILI ME MOJI DA BUDEM COVJEK...ČAK I U BIH...