Emrah Džafić iz mjesta Hajdarevići kod Zvornika jedan je od rijetkih koji želi javno govoriti o svom putu za Švedsku i nazad. - Kao i svi drugi čuo sam priču da se azil dobija k\'o od šale da žele naseliti 100 hiljada Bosanaca u neku regiju gdje je narod nestao prije nekoliko godina i da primaju Bosance jer smo bijeli i tome slične priče. Odlučio sam se krenuti na put kada je krenula moja sestra i nisam više puno razmišljao. Kada sam kupovao kartu u Kantić tursu niko me ništa nije pitao samo su tražili da izbrojim pare kako bih dobio povratnu kartu za Švedsku. Na granici sam sa pasošem prošao najnormalnije, a novca sam ponijeo dovoljno za pokazati. Po dolasku sam se prijavio u Zavod za migraciju, nakon uzimanja podataka raspoređen sam u jedno od prihvatilišta te pozvan na razgovor o mom problemu i zahtijevu za azil. Poslije 30 dana sproveden sam do mjesta blizu aerodroma, a poslije 4 dana sam smješten u avion i poslan za Bosnu.