Ovako smo nedavno i sami..centri, prihvatilista, rodbina..po bijelom svijetu trazili sigurnost. Topli obroci, red za crni kruh..konzerve i garderoba iz Karitasa, Crvenog kriza, Merhameta...Hvala svim dobrim ljudima..Samo da je ziva glava, sve bude i prodje...Rane nikad ne zarastu ali se nauci zivjeti s njima. Nauci te da budes trezveniji, milosrdniji, tolerantniji. Govorim iz licnog iskustva, u kojem nakon svega vidim i puuuno pozitivnih stvari. Iako to u ovom trenutku gledajuci ove ljude zvuci nevjerovatno. Nista nikada nije samo onako kao sto se cini.