Krivicom čovjeka
0
Prokoško - jezero koje umire
Prosao sam ovim lijepim krajevima neke tamo ratne 93 ili 94. Ne mogu da se sjetim tacno, jer godine ostase u magli patnje i gladi. Sjecam se samo da sam ostao ocaran ljepotom Prokoskog jezera i okolnih planinskih vrhova. Gore smo nasli samo cobane sa ovcama i kozama, pitom neki svijet i ljubazan. Spavali smo u drvenim kucicama i jeli ovciji sir i kukuruzu. E to nisam jos zaboravio
Prikaži sve komentare (36)