Organska proizvodnja
482

Sudo Forto, poljoprivrednik iz Goražda: Jedemo otpad, a imamo najbolji kvalitet hrane

E. A.
(Foto: Klix.ba)
U vrijeme dok je poljoprivredna proizvodnja u BiH, posebno u BPK Goražde, na izdisaju, a sve manji broj ljudi se bavi ovim zahtjevnim poslom, jedan od najvećih ovdašnjih poljoprivrednih proizvođača Sudo Forto na svom imanju u Hubjerima proizvodi velike količine hrane za koju ima zagarantovano tržište.

"Ove godine sam zasijao oko 15 dunuma zemlje i još unajmljujem tuđe zemlje šest-sedam dunuma. Imam ukupno 16 plastenika, od čega je pet jagoda, a ostalo je povrće paradajz, paprika, krompira sam posijao tonu i 700 kg originalnog sjemena koji sam kupio na Sjemeču, a izvadio sam 20-25 tona. S krompirom smo završili, sve je spremno za tržište. Sad je aktuelan kupus, od 10.000 sadnica imao sam 15-20 tona kupusa, i naravno tu su i ostale kulture", kaže ovaj poljoprivrednik.

Svaki pedalj imanja u Hubjerima Forto je iskoristio da zasije različite poljoprivredne kulture, a ove godine to je i oko 1.000 sadnica paradajza, 10.000 sadnica paprika, plastenici s krastavicama i drugim kulturama.

Repa ili krompir?

"Po količini hrane koju proizvodim vjerovatno sam među najvećim proizvođačima na cijelom području. Nema nas mnogo. Ima tu dosta problema, poljoprivrednici siju za sebe, i ako bude viška onda to može da se proda, međutim, činjenica je da se hrana uvozi. I ono što mi možemo realno proizvesti ovdje, uglavnom se uvozi, da nije Borika ovaj grad ne bi nigdje stigao, mjesec dana ne bi mogao da se hrani od količine krompira koji se ovdje proizvede. Problem je što domaću proizvodnju guše trgovački lanci, a većina naših prodavnica se snabdijeva iz Sarajeva. Više vole tamo natovariti robu pa ovdje preprodavati, evo gledam reklamiraju krompir 45 feninga, i ljudi logično kupuju, a šta kupuju i šta jedu, valjda oni znaju. Je li to repa ili krompir pitanje je. Pravi kvalitet se može samo kod nas kupiti", kaže Forto.

Za razliku od drugih proizvođača, on nema problema s tržištem.

"Imam zagarantovanu prodaju, zato ovoliko i radim, sedam dunuma krompira sam posijao i toliki kupus imam, to će sve otkupiti Gastro kompani, s njima radim desetak godina, i neki naši ljudi, jer nismo još spali na ove što su nas izlagali, trgovačke centre, to su hemijski proizvođači", kategoričan je Forto.

Poljoprivredna proizvodnja je ugušena, podsticaji su minorni, nadležni nemaju adekvatan odgovor na aktuelnu situaciju u poljoprivredi. I pored očitog potencijala za poljoprivrednu proizvodnju, ljudi jednostavno odustaju jer se ne isplati, smatra ovaj poljoprivrednik.

"Raja bi radila, ali se vidi šta je problem, ne može da se proda, ne možeš se uklopiti u cijenu, ja sam plaćao kilogram sjemenskog krompira 2,5 marke pa pođete do radnika i ostalih troškova, vrlo teško se uklopiti. Oni nas guše jer dovlače jeftinu robu, a cijena sve diktira, to je najveći problem. Kod nas su ljudi 'prešli' na piletinu, jede se brza hrana, a ne znamo šta jedemo, iako to svi možemo vidjeti, ali nećemo. Ja sam možda jedan od rijetkih u kantonu koji zemlju na kojoj sadi pognoji stajskim đubrivom, trudim se i moje mušterije mogu potvrditi da je ova hrana zdrava i kvalitetna, slobodno mogu reći organski proizvod", kaže Forto.

Radna snaga odlazi

Trend odlaska ljudi osjetan je i u poljoprivrednoj proizvodnji koja je bukvalno ostala bez radne snage.

"Teško je naći radnike. Sve platiš, ali nema radne snage, raja pametna, ide, što da džaba radi. Kod mene nije džaba, svi oni koji su radili ili rade kod mene slobodno nek se izjasne je li im manjkalo ili nije", kaže Forto.

Svojevremeno je predlagao da se umjesto poljoprivrednih podsticaja osigura radna snaga.

"Ja sam davao prijedlog da nam pomognu u radnoj snazi, umjesto para što nam daju, ali nema od toga ništa, svi su digli ruke od te proizvodnje u kantonu, šverc je sve preuzeo. Prije su pomagali i 'gurali', sad niko neće da vidi ni seljaka ni poljoprivrednika. Ko je još od mlađih ljudi odlučio da se bavi ovim poslom? Nije niko. Ovo je izuzetno težak posao koji zahtijeva 24-satni rad i onaj ko hoće i želi da radi, sigurno može dobro živjeti, ali mora i raditi. Ja se bavim i suhim mesom, znaju to svi ovdje, borim se. Ali su nas svukli u ravan i kriva je vlast, nisu trebali dozvoliti ovoliki javašluk i nerad. Nije čudo što ljudi neće da rade u njivi, sve se uvozi, velika količina hrane iz cijelog svijeta, a cijene su minimalne. Jedemo otpad, a imamo najbolji kvalitet hrane, ali to niko ne cijeni" smatra Forto.

Krivce za loše stanje u poljoprivredi vidi u vlastima koje nisu imale sluha da na vrijeme zaštite domaće proizvođače i pomognu im adekvatnim mjerama.

Nema perspektive, ali ima šverca

"Samo prije deset godina ovdje je bilo trostruko više ljudi, proizvodnja je bila veća, međutim niko nema sluha. Evo organizuju dane jabuke, a tu možda bude desetak pravih proizvođača. Ja sam godinama stelju i pršutu prodavao jednom od tih izlagača za 22 marke, on je to prodavao po 30 maraka našem narodu. Naš narod je takav, misle da je to nešto posebno, a to je šverc, to zna cijela čaršija da je tako radio, uglavnom 90 posto je šverca", tvrdi Forto.

On se odavno opredijelio za ono što želi i voli raditi, a u tome uspijeva, iako smatra da poljoprivreda ovakvim odnosom vlasti nema perspektivu.

"Sad je kasno za bilo šta, jer ovo ovdje je završena priča, toliko su nas ugušili da ne znam šta može popraviti ovo stanje. Imao sam oko 39 sanduka pčela, otrovali su mi ih malinom, dobio sam depešu s Poljoprivrednog fakulteta da su mi pčele zatrovane od prevelike upotrebe hemijskih sredstava. Niko nije imao sluha da me upita, a kamoli da mi pomogne da ponovo nastavim. Ne želim ni ja da nastavim sve dok je te maline, baš oko mog imanja ima oko desetak dunuma, a pčela ide pet kilometara. Samo je hemija u pitanju, i sve dok se uzgaja malina, ne mislim se baviti pčelarstvom. Nije to samo kod mene to se na cijelom području desilo", pojašnjava Sudo Forto.

Uz ostalo jedan je od rijetkih koji u svojoj sušari priprema suho meso na tradicionalan način, a prepoznatljivo je širom regije.