Mnoge žene su imale određena prava pa i zaštitu za vrijeme bivšeg predsjednika Hosnija Mubaraka, ali nakon njegovog odlaska mnoge od njih su dobile nadu. Iako su bile u prvim redovima uz muškarce tokom revolucije, žene su nakon nje osjetile razočarenje.
Ženama je tokom revolucije bilo veoma teško, jer su one bile posebna meta policije i vojnika, kako bi dobro razmislile prije nego bi sljedeći put došle na proteste. Osjetila je to na svojoj koži i nezavisna rediteljica Nada Zatouna koja je snimala sukob između demonstranata i policije na Tahriru. Kad vidite Nadu, prvi utisak je da je to sitna, ali snažna djevojka koja ima jaku volju. U dobi od 19 godina je odlučila da želi živjeti po svome. To je krajnje neobično u Kairu, gradu u kojem žene i muškarci žive sa svojim roditeljima dok se ne vjenčaju, bez obzira koliko su stari. Nakon šest mjeseci pregovora s majkom, Nada je došla na svoje. No, drugim ljudima to je bilo teško prihvatiti.
Trpjele i suzavac i gumene metke i vodene topove
"Jednom su mi došli prijatelji, a na moje opće iznenađenje susjed mi je pokucao na vrata i rekao da će zvati policiju jer su u mom stanu i muškarci i žene", priča Nada BBC-u svoje doživljaje. "Ljudska prava nisu ničiji dar, to je nešto što nam pripada", dodala je ona. Žene su tokom protesta trpjele i suzavac i gumene metke i vodene topove, a ubrzo nakon svrgavanja predsjednika počele su osjećati da se njihova prava ignorišu u Egiptu. Sve je počelo tri sedmice nakon pada starog režima. Stotine žena su na trgu Tahrir slavile Međunarodni dan žena i pokušavale skrenuti pažnju na ženska pitanja, ali nisu dobile podršku, rečeno im je da nije pravo vrijeme za to.
Među tim ženama bila je i Sally Zohney, Twitter aktivistica u svojim 20-im godinama. Ona kaže da pojam "nije pravo vrijeme za žene" nema smisla. "Žene su se od samog početka uključile u revoluciju", rekla je ona, a u jednoj od poruka na Twitteru je napisala: "Smatraju me feministicom kad god razmišljam na način kojim se razlikujem od otirača". Samira Ibrahim (25) bila je među demonstrantima i ženama koje je policija brutalno zlostavljala. Putovala je 400 km da bi sudjelovala u demonstracijama.
"Uvijek sam sanjala o posjeti Egipatskom muzeju, ali mi nikad nije moglo pasti na pamet da će me tamo policija tući sa ostalim demonstrantima" rekla je ona. Samira je bojkotovala parlamentarne izbore jer nije vjerovala da će biti slobodni i pošteni, ali su mnoge druge žene glasale, ističući kako im je to prvi put da glasaju, a da ne znaju rezultat unaprijed. Jedna od tih žena je 19-godišnja Sarah Mohamed, koja je članica Muslimanskog bratstva, islamističke grupe kojoj je bilo zabranjeno formiranje političke stranke za vrijeme starog režima.
Žena nema među kandidatima za visoke funkcije
Ali, čini se kako će sada stranka upravo Muslimanskog bratstva imati najviše zastupnika u novom parlamentu. No, žene su razočarane jer nijedna od njih nije kandidovana na visoku funkciju posredstvom te stranke, a u novom parlamentu će biti vrlo malo žena. Sarah je razočarana. "Osjećam se loše zbog toga, jer ljudi moraju znati da žene trebaju imati veću ulogu u političkom životu. Žene mogu učiniti više nego samo ostati kući i odgajati djecu", smatra ona.
Uprkos razočarenju nakon revolucije, žene u Egiptu su odlučne u borbi za svoja prava. U decembru, hiljade žena i muškaraca marširale su u znak solidarnosti sa ženom kojoj su vojni policajci rastrgali odjeću i pretukli je. Taj skup smatra se najvećim ženskim okupljanjem u posljednjih nekoliko desetljeća. Kao odgovor, Ratno vijeće je poručilo putem Facebook stranice da žale zbog tog incidenta. Uprkos poniženjima, Nada i dalje snima na trgu Tahrir.
"Oni misle da nas mogu slomiti tako što će nas mučiti, ali sada smo jače", rekla je ona. Sally se još uvijek putem Twittera bori za ženska prava i još uvijek vjeruje u ideale koji su je poveli u revoluciju. Što se tiče Sarah, ona sanja da jednog dana postane premijerka Egipta.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
