Svijet
5

Uporni senator William Proxmire 19 godina držao govore o istoj temi

Piše: dr. Hamza Karčić
Obraćajući se Senatu Kongresa Sjedinjenih Američkih Država u januaru 1967. senator William Proxmire (demokrata iz savezne države Wisconsin) izjavio je kako pokreće kampanju da SAD ratifikuje Konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.
dr. Hamza Karčić
dr. Hamza Karčić
Proxmire je tada također obećao da će svaki dan (kada zasjeda Senat) održati govor o potrebi ratifikacije i da neće prekinuti kampanju dok ne postigne ovaj cilj. Proxmire je ispunio dato obećanje, u toku narednih 19 godina (do 1986.), ovaj senator održao je 3.211 govora o nužnosti ratifikacije Konvencije o genocidu.

Proxmireovo zalaganje za ratifikaciju Konvencije odlično je opisala Samantha Power u svojoj knjizi "A Problem From Hell: America and the Age of Genocide" (Problem iz pakla: Amerika i doba genocida).

Nepune dvije decenije prije Proxmireovog prvog govora o Konvenciji, preciznije 9. decembra 1948. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je Konvenciju o genocidu, čime je genocid i zvanično zabranjen. Kako bi Konvencija postala dio međunarodnog prava, potrebna je bila ratifikacija u dvadeset država.

Ratifikacija Konvencije u Senatu SAD-a bila je od posebnog značaja. Iako su zvaničnici SAD-a pružili podršku u pisanju konvencije i SAD bila prva zemlja koja je podržala Konvenciju u Generalnoj skupštini UN-a, do ratifikacije je došlo tek kasnih 1980-ih. Razlozi za rezervu senatora prema ratifikaciji bili su rezultat kombinacije faktora, od rezervi prema tekstu konvencije i (ne)preciznosti definicija, preko pitanja rasizma, segregacije i izolacionizma, izraženih kod senatora sa juga SAD-a, do rezervi određenih senatora prema potencijalnom ugrožavanju suvereniteta.

Neumorni Raphael Lemkin, izuzetno talentovani i energični pravnik, koji je skovao termin genocid i koji je definitivno najzaslužniji za kriminalizaciju genocida u formi Konvencije, lobirao je za ratifikaciju sve do svoje smrti 1959. godine. Od tada pa do pojave Proxmireaa u drugoj polovini 1960-ih, rad na ratifikaciji Konvencije biva zamrznut.

Da su upornost i nekonvencionalnost bile njegove glavne karakteristike, Proxmire je pokazao tokom svoje višedecenijske karijere. Nakon tri neuspjela pokušaja 1950-ih u izborima za guvernera savezne države Wisconsin, izabran je u Senat 1957. godine, gdje je naslijedio mjesto senatora Josepha McCarthyja. Prije nego što je džogiranje postalo česta pojava, Proxmire je džogirao od kuće na posao. Poznat i kao žestoki oponent finansiranja projekata koje je smatrao bespotrebnim trošenjem novca države, Proxmire je 1970-ih ustanovio ironičnu nagradu Golden Fleece Award (Zlatna nagrada za potrošnju).

William Proxmire
William Proxmire

Nagradu je Proxmire dodjeljivao mjesečno institucijama čiji projekti nisu imali racionalne argumente. Nadalje, ostaje poznat i po redovnom prisustvovanju sjednicama Senata, što je bila i indirektna kritika njegovim kolegama čije prisustvo nije uvijek bilo redovno.

Direktni momentum ratifikaciji Konvencije pružila je kontroverzna posjeta predsjednika Ronalda Reagana 1985. godine tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, u sklopu koje je posjetio i groblje Bitburg, na kojem su ukopani i vojnici SS-a. Ova posjeta je prouzrokovala velike proteste širom SAD-a, nakon čega administracija predsjednika Reagana pruža direktnu podršku ratifikaciji kao način da ublaži kritike. Senat je usvojio rezoluciju o ratifikaciji konvencije 1986. godine, da bi krajem 1988. bio usvojen i Zakon o implementaciji Konvencije o genocidu, čime je postignuta puna ratifikacija.

Iako je neposredni razlog za ratifikaciju Konvencije bila Reaganova posjeta Njemačkoj, upornost senatora Proxmirea je definitivno imala utjecaja. Pored Raphaela Lemkina, senator Proxmire je kroz svoje zalaganje za ratifikaciju Konvencije u Senatu SAD-a osigurao mjesto u plejadi ličnosti zaslužnih za promociju ovog dokumenta. Proxmireov angažman na ovom polju možda je i najbolja definicija upornosti.