Komentari (35)
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
NAPOMENA: Komentari su otvoreni za prijavljene korisnike i odražavaju stavove svojih autora. Vrijeđanje i govor mržnje ne objavljujemo, a za govor mržnje se odgovara i krivično. Prije pisanja pogledajte pravila komentarisanja.
U Gornjem Vakufu su Nijemci fotografirali Titove izaslanike, i Velebit, Đilas i Popović ostali su tamo 14. ožujka, čekajući da se nastave pregovori ali odgovor nije dolazio. Istoga dana kasno popodne stigao je nalog da se Titove izaslanike povede u Sarajevo. Njemački časnici su partizanima vratili osobno naoružanje i streljivo ali pod uvjetom da njime ne napune oružje. Koča Popović se vratio u Vrhovni štab, a Velebit i Đilas su u vojnom vozilu nastavili put do Sarajeva gdje su ih Nijemci smjestili u stanu jedne tridesetogodišnje Srpkinje, supruge jednog zarobljenog oficira. Sutradan su ih odveli do njemačke komande koja je bila smještena u zgradi zvanoj Konak. Partizane je preuzela sekcija vojne kontra-obavještajne službe Abwehr u kojoj su bili primljeni od strane nekoliko visokih časnika njemačke vojske. Partizanska delegacija bila je od strane Nijemaca smještena u jednoj zgradi pod njemačkom kontrolom na Zrinjevcu u kojoj su 26. ožujka 1943 god..
Upravo kada su glavni Titovi konkurenti, što njegovom prokazivačkom i klevetničkom zaslugom bili izbačeni iz KPJ, a većina u. bije. na u istražnom zatvoru u Moskvi, u sovjetskoj metropoli se pojavio „Valterov“ najopasniji suparnik među jugoslavenskim komunistima za jugokomunističko vodstvo: Petko Miletić: kao takvome su mu u istražnom zatvoru okovali i ruke i noge lancima i mučili ga 50 dana. Upravo će mu jednogodišnje mučenje u istrazi i suđenje doći glave, ali ne zbog torture koju je prošao i koja ga je čekala poslije suđenja, već zbog iznenadne klevetničke optužbe koja će na njegov račun stići 1937. od njegova druga Josipa Broza. Uz potporu Ive Lole Ribara, Milovana Đilasa, Moše Pijade, Rodoljuba Čolakovića i Miletićeva odvjetnika Bore Prodanovića će Josip Broz „isfabrikovati“ i nekoliko kompromitirajućih dokumenata o svojemu suparniku, čija vjerodostojnost nikada neće biti dokazana.
Nakon što je Staljin dao u Sovjetskom Savezu ubiti 19. travnja 1939. godine čelnike Komunističke partije Jugoslavije, „drugove“ Novakovića, Markovića, Miljuša, Šeremeta, Mališića, Ćopića i Miletića (prije toga Čižinskog „Gorkiča“), Josip Broz „Valter“ je od Staljina nagrađen funkcijom generalnog sekretara politbiroa CK KPJ. U izdaji Staljinu čelnike KPJ u Moskvi su Josipu Brozu pomagali jugoboljševici Edvard Kardelj, Milovan Đilas, Ivo Lola Ribar, Franc Leskošek i Josip Kraš. O istoj temi vidi članak u Jutarnjem listu, od 8.1.2009. pod naslovom: \"Tito je cinkao drugove koji su kasnije u.bij.eni\".
U razgovoru za zagrebački tjednik Globus, od 30. siječnja 2009. godine, u članku pod naslovom „Tito je bio shizofrenik“, psihoanalitičar dr. Silvin Eiletz, autor knjige „TITOVE TAJANSTVENE GODINE U MOSKVI“ (nakladnik Metropress, 2008.), tvrdi da je Josip Broz, znan kao „Tito“ i „maršal Tito“ bio shizofreni tip ličnosti. – Ima u sebi dvije osobnosti - navodi dr. Eiletz, i nastavlja – ugodnu i zločinačku... karizmatičan je, i u kasnijim godinama simpatičan. Na sprovodu mu je bilo 80 državnika, bio je vrlo popularan u Engleskoj, Francuskoj...A bio je veliki zločinac u Jugoslaviji; Dachauski procesi, Goli otok... Ruski povjesničar Bondarov piše da je sve što je Tito poslije radio u Jugoslaviji imalo svoj izvor u moskovskim godinama. Đilas piše da je Tito, kad je došao iz Moskve u Jugoslaviju 1938. godine, nemiran i iscrpljen, bio vrlo sretan što se mogao malo odmoriti u „monarhofašističkoj Jugoslaviji“.
Tito se u Moskvi bojao nasmrt, htjeli su ga u.b.iti. Taj je paranoični sistem Tito postavio i u Jugoslaviji. Mi smo poznavali Tita iz \'41., \'42., \'43. godine..., a to nije bilo tako važno. Važna je bila Moskva, a o tome nismo gotovo ništa znali. To priznaju i Đilas i drugi povjesničari.Na pitanje novinarke, je li dr. Eiletz ima dokument koji dokazuje da je Tito bio agent sovjetske tajne policije NKVD, dr. Eiletz odgovara – Ne, to ja u knjizi i ne kažem, ja kažem da je „tovariš Valter“ radio za NKVD. U svojoj knjizi dr. Eiletz označava Josipa Broza – Tita kao najvećeg denuncijanta u Istočnoj Europi, i tumači svoju tezu iz perspektive komunističkih partija u Europi; naime, komunističke partije iz Francuske, Italije, Engleske i SAD bile su na Zapadu legalne, ali ni blizu utjecajne kao jugoslavenska komunistička partija koja je u Kraljevini Jugoslaviji bila ilegalna, kao i druge komunističke partije u Istočnoj Europi u to vrijeme,
osim Komunističke partije Sovjetskog Saveza, KPSS, naravno. K tome komunisti iz zapadnoeuropskih komunističkih partija nisu bili denuncijanti; čelnik KPI, Palmiro Togliatti, pisao je sovjetskoj tajnoj policiji malo karakteristika dok je Josip Broz „Valter“, poznat nakon WWII kao „Tito“, pisao sovjetskoj tajnoj policiji puno negativnih karakteristika o svojim drugovima koji su, ili bili m.rt.vi, ili su nakon toga ub ije.ni od strane staljinističkog režima, kao i oni koje je „Valter“ isključio iz članstva KPJ i o tome obavijestio Kominternu nakon čega su bili u Moskvi strijeljani do s.mrti. Zato je Tito najveći denuncijant u Istočnoj Europi! Kominterna je „Valtera“ (1938.) osudila na s. mr. t, NKVD ga je spasio, navodi dr. Eiletz. Tito je bio veoma prestrašen, preko noći je posijedio, napisao je Josip Kopinič, navodi dr. Eiletz, i naglašava u vezi Tita da je „...Vrlo ambiciozan, egoman. Dedijer na jednom mjestu piše da je staljinizmu odgovarao Titov mentalitet.
Tito o staljinizmu ništa nije znao dok nije došao u Moskvu (u veljači 1935. godine). Tad je shvatio da se u staljinizmu svatko svakog boji. Prije no što je došao u Moskvu nije bio kriminalac, no u Moskvi je to postao, šaljući ljude u smrt.“
Titovi pregovori s WehrmachtomU to vrijeme, u ožujku 1943. dolazi do pregovora između partizanskog Vrhovnog štaba i njemačke komande, o čemu nema gotovo ni riječi u službenoj povijesti partizanskog pokreta, ali zato u knjizi disidenta Titove Jugoslavije, nekadašnjega hardlinera i ideološkoga marksiste clana politbiroa CK KPJ, Milovana Đilasa, bliskog Titova suradnika i ratnoga druga, objavljena pod engleskim naslovom „Wartime“ (Vrijeme rata), u izdanju Martin Secker & Warburg Ltd., 14 Carlisle Str., London WIV 6NN.Tito je - svjedoči Đilas - od svih iz CK KPJ bio najmanje skeptičan glede dogovorenoga sastanka s Nijemcima.http://crniblogkomunizma.blog.hr/2009/02/index.html
vidi mu face,,šta si se prepo pa to oni već imaju,kupili na buvljaku ,,,joj ja tebe tek sad skonto
Osim „Valterove“ moskovske epizode su pravile Titove bolje prošlosti preskočili u jugoslavenskoj titoističkoj (marksističkoj) historiografiji bitne detalje i momente Drugog svjetskog rata, pretvarajući tzv. 5. i 6. neprijateljsku ofenzivu u ep, ravan Ilijadi, ali prešućujući što je čelnik ratnog politbiroa komunističke partije, partizanskog Vrhovng štaba, radio za vrijeme 5. i 6. „neprijateljske“. Stoga, idemo u 1943. godinu, godinu zvjezdanih trenutaka Titove suradnje s njemačkim nacistima koja se nastavila na zlatna vremena iz pakta Molotov – Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. kada su se u Beogradu na „sedeljkama“ družili gestapovci i vrhuška KPJ.
Đilas u svojim memoarima spominje i da je Titova delegacija rekla Nijemcima da će se partizani boriti protiv Britanaca ako se iskrcaju, a partizansko rukovodstvo je to zaista i mislilo, navodi Đilas, da će se boriti protiv Zapadnih saveznika ako pokušaju u slučaju iskrcavanja potkopati vlast KPJ podržavanjem četničkog režima. U Zagrebu je partizanska delegacija u intermezzu do pregovora otišla s njemačkim časnicima čak i u jedan zagrebački kino. Delegacija se u Sarajevo vratila 30. ožujka, i istoga dana se s kamionom sa zamijenjenim partizanskim zarobljenicima uputila u Trnovo. Tito je odmah odobrio Velebitov povratak u Zagreb, i zaustavio je operacije hrvatskih partizana u Slavoniji, posebno na pruzi Zagreb – Vinkvoci – Beograd. Taj nalog je izvršio Velebit. Hitler je prekinuo daljnje pregovore ali dogovor između njemačke i jugoslavenske partizanske vojske je ispoštovan. (Izvor: Roberts, „Tito, Mihajlović i Saveznici“ i Walter Hagen „Die geheime Front“, str. 268.)
Što možemo zaključiti iz Titovih pregovora s Wehrmachtom? Dok su partizani kao guske u magli ginuli na Neretvi i Sutjesci (totalno su uništene tri od četiri Titove divizije, a jedna divizija, 1. „proleterska“ je razbijena, poginulo je sedam (7) tisuća partizana, šest (6) članova jugokomunističke skupštine AVNOJ itd.), partizanski vrhovni komandant i veseli diktator „Tito“ pregovarao je s neprijateljima i okupatorom s kojim je uspostavljeno primirje! ZASAD TOLIKOKOOOOOO,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Tekst-Tito je cinkao drugove koji su kasnije u.bij.e .ni-- Josip Brzo Tito na tron jugoslavenske Partije uspeo se cinkanjem partijskih drugova NKVD-u , sovjetskoj tajnoj policiji koja je provodila čistke i upravljala kaznenim i radnim logorima. Rezultat je to istraživanja Silvina Eiletza (“Titove tajanstvene godine u Moskvi 1935. - 1940.”, Metropress, Zagreb), austrijskog povjesničara slovenskog podrijetla, koje je proveo u Ruskom državnom arhivu za društvenu i političku povijest. Eiletz je na uvid dobio 389 stranica dokumenata, a riječ je uglavnom o izvješćima agenta NKVD-a Josipa Broza Valtera, zbog čijih je denuncijacija smaknuto kompletno partijsko rukovodstvo KPJ.  Tito je nakon toga postao generalni sekretar KPJ.
Bombaški proces - Naime, nakon tzv. bombaškog procesa u Zagrebu 1928. i robije Tito se 1934. sklonio u Beč. Kad je dobio dopuštenje i preporuku Milana Gorkića, generalnog sekretara KPJ od 1932. do 1937., otputovao je u Moskvu pod izgovorom da želi studirati na Lenjinskom sveučilištu. No, pravi razlog odlaska u Moskvu bila je ambicija da postane generalni sekretar KPJ. U travnju 1935. uspostavio je kontakte sa šefovima tajne policije NKVD, koji su od njega tražili da napiše karakteristike svojih drugova i vlastitu biografiju, što je vrlo rado učinio. Time je stekao povjerenje NKVD-a, koji ga je ubacio u jugoslavensku delegaciju VII. kongresa Kominterne usprkos protivljenju partijskog vodstva.
Godine 1937. i 1938. Tito putuje u Pariz, gdje je bilo vodstvo KPJ, ponaša se kao šef i laže da ima zaštitu Kominterne, međutim, vođa Partije Gorkić ne shvaća ga ozbiljno. Nakon Titovih tajnih izvješća NKVD-u Gorkić je pozvan u Moskvu, uhićen i likvidiran 1937. Ostale glavešine KPJ ne samo da nisu Titu htjele prepustiti partijsko vodstvo, nego su podupirale kandidaturu Petka Miletića koji je do 1939. robijao u Srijemskoj Mitrovici.   Potkraj 1938. došlo je do preokreta, Titovi protivnici u Kominterni označili su ga kao trockista. Međutim, šefovi NKVD-a spasili su Tita jer su imali u njega povjerenja. Zatim su ga, unatoč protivljenju Kominterne, instalirali 1939. za privremenog generalnog sekretara KPJ.
Osim što je slao izvješća NKVD-u, Josip Broz Valter osobno se u Moskvi sastajao sa Staljinovim obavještajcima Jakubovičem i Ivanovom Karaivanovim-Špinerom. Protivnike je uglavnom prokazivao kao pripadnike lijeve ili desne frakcije, što se u Moskvi smatralo velikim krimenom, zbog kojeg su se u čistkama gubile glave. Tito je 1938. je NKVD-u predložio cinkarenje i onih koje dotad nije spomenuo.  O Milanu Gorkiću, generalnom sekretaru KPJ od 1932. do 1937.: “Drugovi u Zagrebu su bili nezadovoljni da sam odmah nakon robije morao obavljati ilegalni rad, a ne ići u Moskvu. U tome su vidjeli sabotažu i njegovu (Gorkićevu, op. a.) namjeru da me opet pošalje na robiju. Onda hrvatski drugovi nisu vjerovali CK KPJ i mislili su da je Gorkić provokator”.
O Milanu Gorkiću, generalnom sekretaru KPJ od 1932. do 1937.: “Drugovi u Zagrebu su bili nezadovoljni da sam odmah nakon robije morao obavljati ilegalni rad, a ne ići u Moskvu. U tome su vidjeli sabotažu i njegovu (Gorkićevu, op. a.) namjeru da me opet pošalje na robiju. Onda hrvatski drugovi nisu vjerovali CK KPJ i mislili su da je Gorkić provokator”. Gorkić je optužen kao trockist i likvidiran u Moskvi 1937. O Ivanu Gržetiću-Flajšeru, najomiljenijem jugoslavenskom komunistu, preko kojeg je Tito napadao Gorkića: “Poznajem ga od 1926. U partijskom radu je bio prije, a i sada je lijenčina... U privatnom životu voli ženske, no inače je vrlo oprezan. U Moskvi su se Gržetić i Horvatin družili i zajedno opijali. U Splitu je stanovao u kući istaknutog fašista... Flajšer je tijesno povezan s Gorkićem, s kojim se često opija.” Gržetić je u.bij. en u čistkama. 
Staljin je najveci pravi , terorista. link za video Primjer komunističkog suđenja http://www.youtube.com/watch?v=3pNGJJRwZVI&feature=related Stravična u.bija.nja seljaka u SSSR-u http://www.youtube.com/watch?v=ZwidUpqAFlo&feature=related Staljin: dvor crvenog cara http://www.youtube.com/watch?v=5zVVlSTneI8&feature=related Masoni http://www.youtube.com/watch?v=VKaP1rqiinU&feature=related
SLIKE ZLOGLASNOG KOMUNISTICKOG RADNOG LOGORA NA GOLOM OTOKU -http://i565.photobucket.com/albums/ss96/eldin10/Velebit%202009/DSC01089f.jpg http://i803.photobucket.com/albums/yy315/Naanee/Sea%20Kayaking%20Croatia/Panoramic%20Pics%20Croatia/IMG_67661.jpghttp://i699.photobucket.com/albums/vv352/kustrad/srdjan%20i%20silvija/DSC00703.jpg
LAZOVCINO KRSTASKA TERORISTICKA, HOCES DA VAM AFGANISTAN OPET J E B E RUSKU MAMOCKU
Zar vasa ideologija nije komunizam tj.ateizam.Grozny 95 -razaranja-video-http://www.youtube.com/watch?v=gDoBKlCU6Ss&feature=related Putin\'s Hidden War - Chechnya -http://www.youtube.com/watch?v=MHVKSW6NKPk&feature=fvwInside Rebel Territory - Chechnya http://www.youtube.com/watch?v=tFyK0wkkFcg&NR=1-zlocini i razaranja.
treba poslati rujane na islamske teroiste, ko u ceceniji , pa ce se brzo opametiti
Treba što više ovakvog oružja nabaviti, i ako zapad nastavi ovakvu politiku prema muslimanima udariti po njima bez obzira na posljedice.Onda im nebi ništa koristilo, da ne ostane ni jedan musliman.
PPocetkom 2009 godine u Rusiji,je usred bijela dana i 100 metara od Kremlja u Moskvi, izvršeno politički motivirano u.boj.st.vo odvjetnika Stanislava Markelova i novinarke Anastasje Baburove. SS.ma.knuti odvjetnik bio je 34 godine mlad, takode u atentatu s.mak.nuta Ana Politkovskaje koja je za rijetki još preostali nezavisni list u Rusiji, Novu Gazetu (u međuvremenu broji 5 u.b. ije.nih novinara i urednika),izvještavala o sustavnim z. loči. nima ruskih snaga sigurnosti u Čečeniji. Odvjetnik Stanislav Markelov je neposredo prije nego,je ub. ij. en izvještavao na konferenciji za stampu o najnovijim vijestima u vezi osamnaestogodišnje Čečenke Elze Kungajev koju je 2000. godine z. ada. vio ruski pukovnik Jurij Budanov. Njezin je slučaj postao simbol z. loč. ina i z. losta. vljanja čečenskih civila od strane ruskih okupacijskih snaga.
. Putin ismijava sve kritičare svoje apsolutne vlasti, i pretvara ih u državne neprijatelje, te prepušta tajnoj službi i ekstremističkim neonacističkim i neoboljševičkim organizacijama koje u Rusiji niču kao gljive poslije kiše, da obračunaju s politički nepodobnim neistomišljenicimaU ruskom parlamentu Dumi, koji je postao ukras kremaljskoga cara većinu čine neokomunisti i ultra-nacionalisti, pretežito šovinisti i ideološki radikali i ekstremisti kojima je važna jedino Velika Rusija i san o obnovi totalitarnog Sovjetskog Saveza. Staljin je u Rusiji pozitivna povijesna ličnost ,a strahoviti masovni zločini komunizma ne postoje u ruskim medijima niti u naznakama Kao da sustav koncentracijskih logora Gulag nikada nije postojao, naprotiv, ako u svijesti nije postojao, postoji sada, ali u zbilji, jer Putinov režim neće se sustezati u obnovi režimske represije iz doba staljinizma!
Zapad je radi pohlepe za profitom i ruskim prirodnim bogatstvima podržao u Rusiji bivše komuniste koji su zapadnim liberalima, bankarima i veletrgovcima omogućili brzu zaradu, a njima brze provizije. Brzo bogaćenje režimskih povjerenika proizvelo je rusku oligarhiju tj.tajkune.Slučajnost ili ne, manje više su svi oligarsi bili nekada ili komunisti ili suradnici komunističke tajne službe ili njeni oficiri, kao što je i Vladimir Putin nekadašnji oficir z.logla.sne tajne službe KGB. 0,5 posto bogataša u Rusiji vlada nad 99,5 posto ruske izmanipulirane sirotinje. Na sprovodu u. bijeno. g odvjetnika u desetmilijunskoj Moskvi jedva da se sakupilo 300 ljudi. Rusi su dobili Medvjedeva – Putinova povjerenika na mjestu predsjednika Ruske Federacije.
Nekadašnji saveznici i poslije neprijatelji Amerike ne postaju oponenti bez razloga i uzroka – američka hegemonija, zapadni diktat, neoliberalistički kapitalizam, tzv. slobodno tržište i bešćutno izrabljivanje nekoć u komunizmu i diktaturama izrabljivanih radnika, nametanje ideologije liberalizma kao apsolutnoga savršenstva i slične „globalne“ umotvorine angloameričkih tajnih službi vode do formiranja „osovine zla“.
joj ovih masona pa tolko su vise prozirni... sve su ratove oni zakuhali, srusili blizanke u newyorku ,osnovali alqaidu jos birvaktile u afganistanu, sad bi ko da im vjerujemo??? ako iko da \"teroristima\" atomsku znamo svi da su \"teroristi\" njihovi, ko i atomska
Stihovi pjesme koje je u kamenu uklesao neko od logorasa na golom otoku.Link-http://i994.photobucket.com/albums/af61/gabrielatheangel/pjesma-o-kamenu.gif
Austrijski psihoanalitičar dr. Silvin Eiletz istražio je tajne arhive Kominterne koji su nakon pada Berlinskog zida i sloma „prve zemlje socijalizma“, Sovjetskog Saveza (SSSR), postali dostupni za povijesne istraživače i javnost, i otkrio je zanimljive informacije o nekadašnjem polustoljetnom čelniku jugoslavenske komunističke partije koje su u službenoj biografiji Josipa Broza - Tita ostale bivšoj jugoslavenskoj javnosti nedostupne.link za tekstove-http://crniblogkomunizma.blog.hr/2009/01/index Staljinova izjava o njegovu šegrtu: „Tito je „molodjec“, on je sve svoje protivnike pobio!“TITOVA SURADNJA S NJEMAČKIM NACISTIMA link-http://crniblogkomunizma.blog.hr/2009/02/index.html
CENZURIRANA POVIJESNA ISTINA O \"TITU\"- Desetljećima nakon Drugog svjetskog rata su stanovnici socijalističke Titove Jugoslavije u pravilu, uglavnom i u velikoj većini slijepo vjerovali u druga Tita, čak su ga od milja zvali po njegovom trećem nadimku „Tito“ koji je kao zaporku dobio od terorističke organizacije Komunistička internacionala (skraćeno Kominterna) koji je Josip Broz počeo koristiti umjesto kodnoga imena „Valter“ pod kojim se u svijetu ljevice kompromitirao kroz doušnički rad za sovjetsku tajnu policiju NKVD kojoj je pisao lažne karakteristike o njegovim drugovima iz politbiroa i Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije, nazivajući svoje najbolje dojučerašnje drugove pogrdnim etiketama i optužbama da su navodno „fašistički špijuni“ ili „trockisti“.
Neki od prozvanih i nevino optuženih su prema kumrovečkom bravaru bili, inače, pravi dobrotvori, kao primjerice generalni sekretar politbiroa CK KPJ, Josip Čižinski, poznat pod zaporkom „Gorkič“, koji ga je preporučio za visoki položaj u komunističkoj partiji, a Brozov „španski“ suborac Vladimir Čopić, zapovjednik jedne oružane brigade dobrovoljaca u borbi protiv fašizma, uopće mu je omogućio dolazak u Moskvu i karijeru u aparatu Kominterne i svijetu komunizma. Sve njih i mnoge druge je Josip Broz „Fridrih Fridrihovič Valter Tito“ izdao radi pohlepe za vlašću i položajem čelnog čovjeka jugoslavenske komunističke partije.
Inače je Kominterna postavljala generalne sekretare komunističkih partija u Europi, jedino je generalnog sekretara politbiroa CK KPJ postavila sovjetska tajna služba NKVD, njen čelnik i masovni z. loči. nac Berija, koji je u rangu Heinricha Himmlera, s tom razlikom da je Himmler u. bo. jica za pisaćim stolom, dakle, odgovoran je po zapovjednoj hijerarhiji i naređenjima koja je izdavao i prosljeđivao nižim razinama u nacističkom zločinačkom sistemu, a Berija je osobno odlazio u sovjetske logore i tamo licno u.bij. ao logoraše, uz to što je bio u.bojica za pisaćim stolom. Konačni arbitar u postavljanju Josipa Broza „Valtera“ za šefa jugoslavenske komunističke partije bio je Staljin; dakle, titoisti se mogu „pohvalit“ da je njihova miljenika „Tita“ na tron bakanske filijale komunističke partije postavio najveći među najvećim z. ločin. cima od svih zločinaca u povijesti čovječanstva.
, a ne samo isticati kako se odupro Staljinu godine 1948, i pri tome prešutjeti motiv zašto se „odupro“!!! Naime, nije se Tito odupro staljinizmu nego je pokazao neposluh da napusti položaj u partiji na koji ga je Staljin postavio 1939. godine, a pravi razlog za smjenu je Staljin imao, kao što je imao pravi razlog da upravo Josipa Broza instalira na čelo komunističke partije: Tito je nakon WWII vodio radikalnu politiku prema antifašističkim Zapadnim saveznicima, i prijetila je opasnost da Staljina i SSSR uvuče u vojni sukob sa Zapadom u situaciji kada Sovjeti još nisu imali atomsku bombu; zato je Staljin htio smijeniti Tita, i to bi titoisti konačno trebali prihvatiti kao činjenicu, a ne praviti mit o Titovu otporu Staljinu nakon rezolucije Informbiroa.
to bi uključivalo 25%BIH dio sandžaka kosovo i dio albanije