Prevencija pušenja nije nimalo lak ni jednostavan posao, što potvrđuje i WHO, koji je aktivno uključen u proces prevencije. Ipak, rezultati prevencije nisu dovoljni, zbog čega se svake godine obilježava Svjetski dan prevencije pušenja.
Danas više nema sumnje ni da je pasivno pušenje vrlo opasno i štetno za zdravlje. Uzrokuje zloćudne bolesti, mnoge ozbiljne respiratorne i kardiovaskularne bolesti, kako u odraslih osoba tako i u djece, te često dovodi do prijevremene smrti, upozorava WHO.
Također, brojne naučne studije pokazuju su da nema sigurne razine izloženosti pasivnom pušenju koja bi bila prihvatljiva za zdravlje ljudi, te da pasivno pušenje uzrokuje smrtonosne bolesti.
Komitet eksperata WHO-a izdao je 1974. i 1978. godine izvještaj o štetnom utjrcaju pušenja na zdravlje, pri čemu zadatak te organizacije nije bio samo pregled najvažnije evidencije o štetnom utjecaju duhana na zdravlje, već i uvid u kontrolu pušenja u svijetu, razrada strateških smjernica kao što su restriktivne mjere i svi drugi koraci koji bi pomogli nastojanju odgovornih vlada da spriječe širenje pušačke navike u svojim zemljama.
Istraživanja su pokazala da je odnos pušača, naročito strastvenih, najveći u porodici u kojoj su oba roditelja pušači, a najmanji u kojima nijedan roditelj ne puši.
Drugo važno mjesto zauzima škola, u koju dijete prvi put stupa u širu, organiziranu socijalnu sredinu, a lični primjer nastavnika pušača može biti negativan uzor, na sličan način kao i u porodici.
Veliku ulogu u prevenciji pušenja među mladima ima zdravstvena služba koja bi trebalo da bude prisutna pogotovo u radu dječijeg i školskog doktora za koga je dijete emotivno vezano i u koga ima veliko povjerenje.
Zato su u mnogim zemljama zdravstveni radnici i prestali da puše, jer predstavljaju simbol zdravstvenog autoriteta i na taj način utječu na individualne i zajedničke osobine i ponašanje svojih pacijenata.
Danas je u razvijenim zemljama svijeta vodeći motiv za odvikavanje od pušenja društvena klima nepušenja, tako da je sramota biti pušač.
Nepušači imaju prednost pri zapošljavanju, plaćaju manje premije za osiguranje za zdravstvenu zaštitu i svakim se danom smanjuje broj mjesta na kojima je moguće pušiti.
Štetan utjecaj pušenja na čovjekovo zdravlje ima za posljedicu smanjenje nacionalnog dohotka, a na drugoj strani proizvodnja duhana i njegov izvoz doprinose povećanju nacionalnog prihoda, što se obično dešava na račun zdravlja, a u nekim zemljama i na račun proizvodnje prehrambenih proizvoda.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, računa se da se 4,5 miliona hektara obradivog zemljišta u svijetu koristi za sađenje duhana.
Prema preporuci WHO-a, zemlje članice bi trebalo da započnu akciju koja bi kao minimum trebalo da sadrži ispravno obavještavanje javnosti, aktivno smanjenje pušačke navike, proizvođačima duhana treba pomoći pri zamjeni uzgajanja duhana drugim poljoprivrednim kulturama da ne bi trpjeli ekonomske gubitke, zabranu reklamiranja duhana i duhanskih prerađevina, upozorenje o opasnosti pušenja na pakovanjima cigareta, preporuka roditeljima, prosvjetnim i zdravstvenim radnicima da ne puše, zabranu pušenja na radnim i javnim mjestima.
Povelja protiv duhana podrazumijeva zrak bez duhanskog dima da svako dijete i adolescent ima pravo da bude zaštićen od svih reklama duhana, svaki građanin ima pravo na zrak bez dima u zatvorenim javnim mjestima i sredstvima prijevoza, svaki zaposleni ima pravo da udiše čist zrak na radnom mjestu, a svaki pušač ima pravo da dobije potporu u odvikavanju od pušenja.
