Kovčeg sa njegovim tijelom je položen u historijskom moskovskom manastiru Donskoj, gdje je sahranjena većina poznatih ruskih pisaca i filozofa.
Posljednju počast autoru u cijelom svijetu poznatih djela "Arhipelag gulag" i "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča", koji je preminuo u nedjelju, u 90. godini, odao je i ruski predsjednik Dmitrij Medvjedjev.
Uz prijatelje, saradnike i poštovaoce njegovog djela, među onima koji su došli da na posljednji put isprate Solženjicina bili su i gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov, predsjednik Ruske akademije nauka Jurij Osipov, predsjednik Privredne komore i nekadašnji šef diplomatije Jevgenij Primakov, pjesnikinja Bela Ahmadulina i mnogi drugi.
Po vlastitoj želji i odobrenju patrijarha moskovskog i cijele Rusije Aleksija Drugog, Solženjicin je sahranjen u centralnom dijelu starog manastirskog groblja, na kome je za proteklih pet stoljeća postojanja sahranjeno svega nekoliko stotina ljudi.
Stotine poštovalaca Aleksandra Solženjicina prodefiliralo je u utorak kraj kovčega s tijelom ruskog nobelovca i bivšeg političkog disidenta, u zgradi Akademije nauka u Moskvi.
U povorci je bio i ruski premijer i bivši predsjednik Vladimir Putin, koji je položio cvijeće na otvoreni kovčeg.
Ruske novine su pune tekstova o preminulom piscu, a jedan naslov govori o Solženjicinu kao o 'proroku koji je umro u svojoj domovini'.
Izraze saučešća povodom Solženjicinove smrti uputili su najviši državnici u Rusiji i svetu. Saučešće su izrazili ruski predsjednik Dmitrij Medvjedjev i posljednji sovjetski lider Mihail Gorbačov, prenijele su agencije.
Premijer Vladimir Putin rekao je da smrt Solženjicina predstavlja "težak gubitak za cijelu Rusiju".
Francuski predsednik Nicolas Sarkozy je opisao Solženjicina kao "veliku savjest Rusije dvadesetog stoljeća". Solženjcin je rođen godinu dana posle Oktobarske revolucije, 1918. u Kislodovsku na Kavkazu.
Otac mu je umro prije njegovog rođenja, majka je jedva sastavljala kraj s krajem radeći kao sekretarica.
Njegovu učiteljsku karijeru prekinuo je Drugi svjetski rat, u kome je kao artiljerijski oficir odlikovan za hrabrost.
Ubrzo poslije rata upao je u nevolje - u pismima prijatelju u šiframa je krititirao Staljina. Osuđen je na osam godina prinudnog rada u jednom logoru u Sibiru. To vrijeme poslužilo je kao inspiracija za njegov prvi roman "Jedan dan u životu Ivana Denisoviča".
Godine 1964. objavljen je njegov roman "Prvi krug", naredne godine "Odjeljenje za rak", ali idila je kratko trajala.
Hruščov je smijenjen, a Soljženicin izbačen iz moćnog Udruženja književnika.
Godine 1970. dobio je Nobelovu nagradu za književnost, što je još više razbjesnjelo Kremlj, ali je nije lično primio, u strahu da mu neće biti dozvoljeno da se vrati kući. Pisao je, međutim, bez predaha - "Arhipelag gulag", svojevrsna epopeja Staljinovih logora, naveo je sovjetske vlasti da ga optuže za izdaju, oduzmu državljanstvo i protjeraju iz zemlje.
Poslije raspada Sovjetskog saveza, 1994., konačno se vratio kući, a u Vladivostoku mu je priređen veličanstven doček.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
