Svijet
0

Rusija: Posljednji oproštaj s Rostropovičem

FENA
Na stotine Rusa došlo je u nedjelju na posljednji oproštaj s čelistom i dirigentom Mstislavom Rostropovičem, koji je stekao međunarodnu slavu svojim majstorskim izvođenjem na čelu i hrabrosti u odbrani ljudskih prava.

Rostropovič, koji se borio za prava disidenata iz sovjetskih vremena i kanije je trijumfalno izvodio Bachove svite pokraj srušenog Berlinskog zida, preminuo je u petak u 80. godini života. On se borio s rakom stomaka, javio je AP.

Ljudi u suzama pohrlili su u nedjelju u katedralu Krista Spasitelja na obalama rijeke Moskve. Pravoslavni sevećenici u crvenim mantijama pjevali su molitve i palili su svijeće.

Tmurna gomila palila je tanke voštane svijeće i položila je cvijeće uz otvoreni kovčeg, gdje je tijelo velikog muzičara ležalo pokriveno bijelom odorom i križem postavljenim na nju.

Rostropovičeva udovica, sopranistica Boljšoj opere Galina Višnjevskaja, stajala je pokraj kovčega s ostalim članovima porodice.

Njegova smrt uslijedila je kratko nakon smrti druge ključne ličnosti ruske historije - prvog lidera postsovjetske Rusije Borisa Jeljcina, čija je posmrtna služba obavljena u istoj katedrali.

Rostropovič će biti sahranjen na elitnom Novodjevičanskom groblju, gdje su grobovi njegovih učitelja Dmitrija Šostakoviča i Sergeja Prokofjeva. Jeljcin je također sahranjen na istom groblju.

Među gostina i dostojanstvenicima na Rostrpovičevoj sahrani su Jeljcinova udovica Naina, supruga disidentskog pisca Aleklsandra Solženjicina, Natalija, španska kraljica Sofia, prva dama Francuske Bernadette Chirac te azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev i njegova supruga.

Predsjednik Vladimir Putin, koji je nazvao muzičarevu smrt "ogromnim gubitkom za rusku kulturu", odao je posljednju počast tokom građanske ceremonije u subotu u Moskovskom konzervatoriju, gdje je Rostropovič studirao i nastupao.

Mnogi su smatrali Rostropoviča nasljednikom Pabla Casalsa kao najvećeg svjetskog čeliste. Antipatija prema komunističkim liderima njegove domovine počele su kada su Šostakovič i Prokofjev bili osuđivani tokom Staljinove ere.

Pod režimom Leonida Brežnjeva u ranim 1970-im, Rostropovič i njegova supruga pružili su utočište Solženjicinu u svojoj dači.

Nakon što je Solženjicin dobio Nobelovu nagradu za književnost 1970., Rotropovič je uputio otvoreno pismo sovjetskim medijima protestujući protiv zvanične osude književnika.

Borba bračnog para za građanska prava rezultirala je otkazivanjem koncerata, stranih turneja i projekata snimanja. Konačno, 1974. oni su pobjegli u Pariz sa svoje dvije kćerke. Četiri godine kasnije oduzeto im je sovjetsko državljanstvo.

U 1989., kada je srušen Berlinski zid, Rostrpovič je nastupio sa svojim čelom i svirao je Bachove svite za čelo među ruševinama. Iduće godine vraćeno mu je sovjetsko državljanstvo i on je napravio trijumfalni povratak u Rusiju kako bi nastupio s vašingtonskim Nacionalnim simfonijskim orkestrom, čiji je muzički direktor bio od 1977. do 1994.