Priča o najopasnijem danu u historiji čovječanstva: Kako je jedan oficir rekao "ne" i spasio svijet od uništenja

Njegovo ime bilo je Vasilij Aleksandrovič Arhipov. On je bio sovjetski mornarički oficir čiji je razum i odbijanje da posluša naređenje najvjerovatnije spasilo svijet od uništenja.

Kriza je počela dvije sedmice ranije, 14. oktobra 1962. godine, kada su američki izviđački avioni tipa U-2 snimili fotografije sovjetskih raketnih postrojenja na Kubi. Radilo se o balističkim raketama R-12 Dvina (SS-4), sposobnim da nose nuklearne bojeve glave i pogode ciljeve u radijusu od 2.000 kilometara. To je značilo da su Washington, New York i čitava istočna obala SAD-a bili unutar dometa sovjetskog oružja.

Američki predsjednik John F. Kennedy naredio je pomorsku blokadu Kube i zahtijevao povlačenje sovjetskih projektila. U Moskvi je Nikita Hruščov odbijao popustiti. Dvije nuklearne sile bile su u direktnom sukobu, a tenzije su rasle iz sata u sat. Analitičari su kasnije taj period opisali kao "trenutak kada je čovječanstvo najbliže došlo samouništenju".

Drama u dubinama Karipskog mora

U pozadini diplomatskog sukoba, odigravala se i jedna manje poznata, ali jednako opasna epizoda. U blizini Kube nalazila se sovjetska nuklearna podmornica B-59, kojom je komandovao kapetan Valentin Savitski, dok je njegov zamjenik bio Vasilij Arhipov. Podmornica je bila naoružana nuklearnim torpedom snage oko 10 kilotona, ekvivalentnim bombi bačenoj na Hirošimu.

Zbog američke blokade, podmornica se danima nalazila odsječena od komunikacije s Moskvom. Temperatura u podmornici dostizala je preko 45 stepeni, baterije su bile skoro prazne, a zalihe kisika na izmaku. Članovi posade nisu imali nikakve informacije o tome šta se dešava na površini, nisu znali da li je rat već počeo.

Američka mornarica otkrila je prisustvo podmornice i počela ispaljivati signalne dubinske bombe (neeksplozivne projektile) u pokušaju da je natjera da izroni i identifikuje se. Međutim, u klaustrofobičnim uslovima unutrašnjosti podmornice, detonacije su se činile kao početak napada. Savitski je bio ubijeđen da je rat već izbio.

U takvoj situaciji, naredio je pripremu nuklearnog torpeda. Da bi ga lansirao, bila su potrebna tri potpisa: njegov, političkog oficira Ivana Maslenikova i zamjenika komandanta Vasilija Arhipova.

Arhipovljevo "ne" koje je promijenilo historiju

Maslenikov i Savitski bili su za napad. Ali Arhipov, tada 36-godišnji mornarički oficir, koji je ranije preživio i ozbiljan incident s radijacijom na podmornici K-19, odbio je dati pristanak. Smatrao je da nema dovoljno informacija da bi se opravdao nuklearni udar.

Prema svjedočenjima članova posade i kasnije objavljenim sovjetskim arhivima, rasprava je trajala nekoliko minuta, možda i duže od sata. Napetost je bila tolika da su mnogi mornari mislili da će podmornica svakog časa biti pogođena. Ipak, Arhipov je ostao čvrst.

"Ne možemo početi rat bez potvrde iz Moskve", navodno je rekao. Uspio je uvjeriti Savitskog da izroni na površinu i pokuša uspostaviti kontakt. Kada su to učinili, shvatili su da rat ipak nije počeo.

Time je nuklearni napad na američke brodove spriječen, a svijet je, bez da to zna, izbjegao katastrofu koja bi u samo nekoliko sati odnijela milione života.

Posljedice i kraj krize

Samo dan kasnije, 28. oktobra 1962. godine, Kennedy i Hruščov postigli su dogovor: Sovjeti će povući svoje rakete s Kube, a Sjedinjene Države zauzvrat će ukloniti svoje Jupiter rakete iz Turske i Italije te garantovati da neće izvršiti invaziju na Kubu.

Podmornica B-59 vratila se u SSSR, a Arhipov i njegova posada prošli su bez javnog priznanja. Umjesto pohvala, u Sovjetskom Savezu su ih dočekale kritike jer su "dopustili da ih otkriju američki brodovi".

Tek nakon raspada SSSR-a, 1990-ih, detalji incidenta postali su javni. Zapadni historičari i vojni analitičari nazvali su Arhipova "čovjekom koji je spasio svijet", a njegov čin primjerom moralne hrabrosti i profesionalne odgovornosti u sistemu u kojem su poslušnost i disciplina bile iznad svega.

Godine 2017. Arhipov je posthumno nagrađen "Future of Life Award", priznanje koje se dodjeljuje ljudima koji su spriječili globalne katastrofe. Njegova udovica Olga izjavila je tada:
"Bio je miran i promišljen čovjek. Uvijek je znao procijeniti situaciju i ne djelovati u panici".

Šezdeset tri godine kasnije, svijet ponovo svjedoči rastu nuklearnih tenzija, dok velike sile razvijaju nove generacije oružja. Prema stručnjacima, rizik od pogrešne procjene, slične onoj kojoj je Arhipov prisustvovao, danas je možda veći nego tokom Hladnog rata.

Šezdeset tri godine kasnije, poruka Vasilija Arhipova je i dalje jasna: ni tehnologija, ni vojske, ni politike ne odlučuju same. Na kraju, nekada sve ovisi o pojedinu koji odluči ili odbije da povuče okidač.