Ukoliko niste novinar ili pripadnik neke nevladine organizacije, gotovo je sigurno da će vas zaustaviti već na granici u Erezu, gdje Izraelci procjenjuju ko može ući u zemlju, a ko ne. Ipak, jednom kada uđete u Gazu, shvatate kako je to jedinstveno mjesto na svijetu. Nakon šetnje kroz 800 metara dug kavez, pomno praćen izraelskim mitraljezima i kamerama, stižete u područje koje lokalno stanovništvo naziva "najvećim zatvorom na svijetu" i nije teško shvatiti zašto, piše Independent.
Grad Gaza (Palestinci tako zovu i grad i područje površine 400 kvadratnih kilometara) je poput ostalih arapskih gradova, samo siromašniji. Nakon osmodnevnog rata u novembru, mnoge građevine u centru grada su postale ruševine.
Gaza je stara oko pet hiljada godina i jedan je od najstarijih gradova na svijetu. I tada je bio uspješna luka i neobičan nered izbjegličkih kampova i siromaštva. Ujedinjene Nacije navode kako u Gazi živi milion i po ljudi, što je čini jednim od najgušće naseljenih mjesta na planetu. Oko milion njih su izbjeglice, ljudi koji su živjeli na mjestu današnjeg Izraela prije 1948. godine i koji su odustali od nade da će se jednog dana vratiti u svoje domove.
UN predviđaju da će do 2020. populacija stanovništva preći dva miliona. Godišnji prihod po osobi je manji od 2.700 dolara, a bolnicama već sada nedostaje 800 dodatnih kreveta. Do 2020. će im trebati i dodatnih hiljadu ljekara i dvije hiljade medicinskih sestara.
Zašto je život u Gazi tako težak? Plaže su prekrasne, a morska hrana izvrsna. Problem predstavlja izraelska blokada, koja se opravdava sankcijama iz sigurnosnih razloga. U novembru je više od dvije hiljade raketa palo na teritoriju Izraela, a u prošlosti su i militanti jurišali na granicu.
Hamas je najveći problem
Hamas, ideološka i vojna islamska organizacija je 2006. godine osvojila izbore u Gazi, što je dovelo do međunarodnih sankcija. Situacija se pogoršala naredne godine, kada se ujedinjena vlada Hamasa i Fataha (koji kontroliše ostatak palestinske teritorije), srušila zbog nasilja koje je u smrt odvelo najmanje 120 ljudi. Izrael i Egipat zapečatili su Gazu na teritoriji na kojoj Fatah nije mogao da obezbijedi sigurnost. Sada Izrael kontroliše gotovo sve što ulazi i izlazi iz Gaze.
Nakon rata u novembru, stanovnici Gaze navode da se opskrba namirnicama povećala, ali Izrael i dalje drži teritoriju pod blokadom.
Zanimljivo je da gotovo sva svjedočenja iz Gaze dolaze od muškaraca. Glas žena se gotovo i ne čuje. Žene ne žele da se fotografišu niti da govore. Vrlo malo ljudi je optimistično po pitanju Hamasa. Obični ljudi su prilično zabrinuti zbog njihovog mahanja zastavama i borbi. Svi, uglavnom, žele bolji život i budućnost za svoju djecu. Posljednji izbori u Gazi su bili 2006. godine, a smatra se da će novi vratiti upravu Fataha, što bi moglo poboljšati situaciju.
Gotovo svi su umorni od trenutnog stanja. Hamas je do moći došao pružajući socijalnu zaštitu, bolnice i obrazovanje, što i donekle i dalje radi, ali se situacija za veliki broj ljudi još uvijek nije popravila. Gotovo pola stanovnika nema posao, a oni zaposleni su optuženi za veze sa Hamasom. U izbjegličkim kampovima situacija je još gora.
