Vojska Srbije plotunom odala počast Mladiću: Ministarstvo odbrane BiH treba preispitati vojnu saradnju s tom zemljom

Vojne počasti čovjeku koji je pravosnažno osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina predstavljaju mnogo više od protokolarnog detalja jedne sahrane. Kada u takvom činu učestvuje vojska susjedne države, neizbježno se postavlja pitanje kakvu poruku ta država šalje Bosni i Hercegovini, žrtvama i njihovim porodicama.

Zbog toga se nakon posljednjeg poteza Beograda otvara i pitanje budućnosti institucionalne saradnje Bosne i Hercegovine i Srbije na područjima na kojima ona nije nužna niti predstavlja međunarodnu obavezu.

Jedno od takvih pitanja jeste saradnja Ministarstva odbrane BiH s Ministarstvom odbrane Srbije i Vojskom Srbije.

Bosna i Hercegovina i Srbija godinama imaju različite oblike vojne saradnje, uključujući školovanje i stručno usavršavanje pripadnika Oružanih snaga BiH. Nakon što pripadnici Vojske Srbije odaju vojne počasti Ratku Mladiću, legitimno je postaviti pitanje treba li Ministarstvo odbrane BiH nastaviti takvu saradnju u dosadašnjem obliku ili je vrijeme za njeno ozbiljno preispitivanje.

Posebno se to odnosi na školovanje i usavršavanje pripadnika Oružanih snaga BiH u Srbiji. Nije riječ samo o praktičnoj koristi takvih programa već i o vrijednosnom okviru institucije s kojom se sarađuje. Ako jedna vojska institucionalno odaje počast pravosnažno osuđenom ratnom zločincu, teško je očekivati da se u Sarajevu takav čin posmatra odvojeno od postojeće vojne saradnje.

U tom kontekstu važna je i uloga ministra odbrane BiH Zukana Heleza. Propisi mu daju određene nadležnosti kada je riječ o planiranju školovanja i usavršavanja pripadnika Oružanih snaga BiH.

"Usavršavanje na školama komandno-štabnog nivoa i operativno-strategijskog nivoa realizira se na osnovu plana potreba koji donosi ministar odbrane BiH na prijedlog načelnika ZŠ OS BiH", navodi se u članu 5. Pravilnika o službi u OS BiH.

To, naravno, ne znači da jedan ministar može samostalno određivati cjelokupnu vanjsku politiku Bosne i Hercegovine niti jednostranom odlukom prekinuti sve odnose sa Srbijom. Međutim, otvara prostor za pitanje može li se barem u oblastima za koje postoje institucionalne nadležnosti preispitati dosadašnji nivo saradnje.

Isto pitanje ne odnosi se samo na Ministarstvo odbrane. Predstavnici stranaka iz Federacije BiH, iako već duboko u predizbornoj kampanji, nakon ovakvog poteza Srbije morali bi odgovoriti postoji li granica nakon koje reakcija Bosne i Hercegovine ne može ostati na saopćenjima, protestnim notama i javnim osudama.

Jer plotun Vojske Srbije na sahrani Ratka Mladića nije samo pitanje odnosa Srbije prema jednom pravosnažno osuđenom ratnom zločincu. To je poruka i o odnosu današnje Srbije prema presudama međunarodnih sudova, žrtvama i naslijeđu rata u Bosni i Hercegovini.

Zato bi mnogo važnije od pitanja koliko će oštra biti naredna reakcija iz Sarajeva moglo biti pitanje hoće li ona imati bilo kakvu konkretnu institucionalnu posljedicu.

Ako vojna počast Ratku Mladiću nije dovoljna da se makar preispitaju odnosi institucija Bosne i Hercegovine s institucijama Srbije koje su u toj počasti učestvovale, onda se nameće pitanje šta bi uopće moglo biti.