Svjedočeći u svoju odbranu, Pandurević, tada komandant Zvorničke brigade VRS-a, izjavio je da je 15. jula 1995. prvi put čuo da se ratni zarobljenici drže u seoskim školama u zoni odgovornosti te brigade, ali da ništa drugo o tome nije znao.
Prema optužnici, u to vrijeme su trajala organizirana strijeljanja stotina zarobljenih Bošnjaka koje su u okolini Zvornika počinili pripadnici VRS-a, uključujući i borce Zvorničke brigade.
To je, priznajući krivicu za zločine u Srebrenici, pred ICTY-em 2003. godine priznao i Pandurevićev tadašnji zamjenik Dragan Obrenović, koji je i svjedočio u korist optužbe.
Na pitanje branitelja Petera Haynesa da li je u kritično vrijeme znao da je neko od zarobljenika "ubijen i pokopan", Pandurević je odgovorio negativno.
"Da li ste znali da je postojao plan za likvidaciju i pokopavanje ratnih zarobljenika", glasilo je slijedeće pitanje branitelja.
"Ne, nisam znao", odgovorio je optuženi, napominjući da "nikakva naređenja u vezi s ratnim zarobljenicima" nije dobio od svoga pretpostavljenog, komandanta Drinskog korpusa, generala Radislava Krstića.
Haški sud je Krstića ranije osudio na 35 godina zatvora zbog pomaganja genocida nad srebreničkim Bošnjacima.
Pandurević je izjavio je da je 11. jula 1995., odmah nakon što je VRS zauzela Srebrenicu, sa svojom borbenom grupom bio upućen ka Žepi, a da se u Zvornik, na svoj zahtjev, vratio 15. jula.
Naznačio je da je od generala Krstića tražio da ga vrati u Zvornik zbog opasnosti za grad od kolone bošnjačkih boraca iz 28. divizije Armije BiH i civila, koja je pokušavala da se probije iz Srebrenice ka Tuzli.
"Tada ništa nisam znao o ratnim zarobljenicima, niti sam o njima razgovarao s generalom Krstićem... General Krstić je naredio da se kolona blokira i uništi i da se tako spriječi njeno spajanje s Drugim korpusom Armije BiH", kazao je Pandurević, koji je u to vrijeme imao čin potpukovnika.
Kako je rekao, po povratku u Zvornik, shvatio je da bošnjački borci neće napasti grad, zbog iscrpljenosti poslije pet dana probijanja, kao i zbog nenaoružanih civila koji su bili u koloni.
Pandurević je zatim opisao pregovore koje je preko radija vodio sa komandantom 28. divizije Armije BiH Šemsom Muminovićem, u namjeri da omogući prolaz iz obruča civilima, ali i bošnjačkim borcima koji polože oružje.
"Moja namjera je bila da neutraliziram 28. diviziju, kao što mi je naređeno, ali tako što ću borce natjerati da polože oružje, a zatim ih s civilima pustiti na 'slobodnu teritoriju', kako su oni to nazivali", precizirao je Pandurević, uz opasku da mu je to "nalagala savjest".
On je naznačio i da je za bošnjačku kolonu otvorio koridor 16. jula 1995. i tako joj omogućio prolaz ka Tuzli i teritoriji pod kontrolom Armije BiH.
Pandurević nastavlja svjedočenje, prenijela je Beta.
Zajedno s Pandurevićem, za genocid u Srebrenici optuženi su Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Drago Nikolić i Ljubomir Borovčanin, a za zločine protiv čovječnosti Radivoj Miletić i Milan Gvero.
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
