Ovo su četiri ključna razloga za debakl Trumpove Republikanske stranke na izborima u Americi

Demokratska stranka će, prema projekcijama, imati najmanje 255 mjesta u Predstavničkom domu te 54 mandata u Senatu, iako je moguće da dođu i do 56, u zavisnosti od rezultata izbora za senatore na Aljasci i u Mississippiju.

Međutim, poruka je već poslana. Politika predsjednika SAD-a Donalda Trumpa je odbijena, a demokrate su, čak i bez jasnog lidera, uspjele da iskoriste historijsku nepopularnost aktuelnog lidera Amerike i to pretvore u svoju ogromnu pobjedu.

Razloga za poraz republikanaca je mnogo, ali se mogu izdvojiti četiri koji se mogu nazvati i ključnim.

Donald Trump je pokazao da se ne zna baviti izbornom politikom

Kao i na svakim izborima, poražena strana se mora duboko zapitati o stvarima koje su dovele do njihovog poraza. Ipak, ova pretpostavka se zasniva na premisi da lider poražene strane nije Donald Trump, koji je u prvim izjavama nakon ogromnog poraza republikanaca pokazao da se apsolutno ne zna baviti izbornom politikom.

Međutim, u ovom kontekstu je problem za republikance mnogo veći. Prije svega, Trumpovo kadroviranje se pokazalo kao pogubno za republikance i to posebno u ključnim saveznim državama.

Trump je lično izabrao Kena Paxtona, koji je izgubio u Teksasu, Darline Graham, koja je izgubila u Južnoj Karolini, Mikea Rogersa, koji je izgubio u Michiganu, i još veliki broj kandidata koji su doživjeli krah.

Pri tome je povukao podršku i na momente čak ponižavao pojedine senatore koji su odlučili otići u penziju. Prije svega se to odnosi na Thoma Tillisa u Sjevernoj Karolini i Joni Ernst u Iowi, za koje se smatra da bi lagano osvojili nove mandate. Umjesto toga, ove dvije države u Washington sada šalju demokrate.

Uz to, Trump je konzistentno potkopavao napore Republikanske stranke da umiri svoje glasače i pokušaju smiriti haos kojeg svakodnevno stvara predsjednik njihove stranke.

Dok je glavna motivacija, prema CNN-ovoj izlaznoj anketi, za glasače bila ekonomska situacija, Trump je javno govorio o tome kako će promijeniti ime umjetne inteligencije i kako gradi divnu plesnu dvoranu u Bijeloj kući. Da stvar bude gora, u isto vrijeme je govorio da ga "nije briga" za visoke cijene energenata jer "korporacije zarađuju milijarde dolara više".

Kada se direktno uključivao u kampanju, radio je to na poguban način. U Ohiu je, recimo, podržao sramotni spot kandidata za guvernera Viveka Ramaswamyja, u kojem se pojavljuje majka njegove protukandidatkinje Amy Acton i za svoju kćerku govori da je lažljivica. Njena majka je napustila svoju kćerku i stala uz svog budućeg muža kada ga je Acton optužila za seksualno zlostavljanje.

Trump je ovim stvarima direktno davao materijal za demokrate, koji su njegove izjave i izrazito lošu izbornu politiku iskoristili da poraz republikanaca pretvore u "plavi cunami".

Rat u Iranu je jedan od najvećih političkih autogolova u historiji SAD-a

Govoreći o ekonomskim pitanjima, odnosno o rastućim cijenama, ne može se izbjeći razgovor o potpuno nepotrebnom ratu protiv Irana kojeg je Trump, uz izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, pokrenuo u februaru ove godine.

Iako je očekivao sukob koji će završiti promjenom vlasti u Teheranu i velikom pobjedom, rat je postao stega oko vrata republikanaca. Na Bliskom istoku je poginulo 23 američka vojnika, zatvoren je Hormuški moreuz što je poslalo cijene dizela u nebo, a u američkom biračkom tijelu se aktivirala trauma ratova u Iraku i Afganistanu.

Pri tome, Trump je čvrsto stao uz svoju odluku, pravdajući to standardnom retorikom da "Iran ne smije dobiti nuklearno oružje", iako je i ova tvrdnja poprilično upitne tačnosti, imajući u vidu izvještaje američkih obavještajnih službi neposredno prije rata.

Čak i da je vlast u Teheranu krenula u kreiranje nuklearnog oružja, to pitanje nije ključno za američke birače. Kao motivaciju za izlazak na izbore, samo četiri posto birača je odabralo vanjsku politiku, u odnosu na 38 posto koliko je izabralo stanje ekonomije.

Trumpovi pozivi da se rat suštinski ignoriše nisu dobro sjeli Amerikancima, od kojih su mnogi glasali za Trumpa upravo zbog obećanja da neće uvući SAD u novi sukob na Bliskom istoku. Izdaja ovog predizbornog obećanja, zajedno s drugim faktorima koji su išli uz to, doveli su u velikoj mjeri do kraha republikanaca.

Demokrate su preduhitrile republikance na pitanju Izraela

Potpredsjednik SAD-a JD Vance je u svojoj postizbornoj poruci izdvojio i pitanje odnosa Amerike prema Izraelu kao jedno od ključnih razloga poraza. Iako je njegova procjena tačna, ta bitka je najvjerovatnije već izgubljena za republikance.

Demokratski kandidati širom SAD-a su prvi put u historiji ove zemlje dolazili do pobjede dijelom i zbog kritika upućenih Izraelu, s tim da su neki političari bili otvoreniji i direktniji, a neki nešto rezerviraniji u toj poruci.

Budući senator iz Michigana Abdul El-Sayed je osvojio izbore otvoreno govoreći o genocidu u Gazi, što je prije nekoliko godina bilo potpuno nezamislivo. James Talarico, El-Sayedov budući kolega iz Teksasa, je ponosno isticao da ne uzima novac od izraelskog lobija, uz snažnu poruku da "Bog galami na nas kroz krike palestinske djece".

Naravno, ovo su samo dvije izborne utrke, ali progresivni kandidati su širom SAD-a djelomično uz ove poruke pobjeđivali svoje protukandidate. Time će grupa kongresmena i senatora koja javno preispituje odnose Amerike i Izraela postati izrazito snažna u Washingtonu, a činit će je skoro pa ekskluzivno demokrate.

Pri tome, ovu promjenu su donijeli mladi glasači, koji su na društvenim mrežama zaobišli svojevrsnu cenzuru stradanja Palestinaca u Gazi koja postoji u američkim medijima i imali mnogo širu sliku stanja u kojem oni žive, u odnosu na starije Amerikance koji i dalje većinu informacija dobijaju kroz klasične medije.

Mladi ljudi su tako svoje frustracije zbog finansiranja izraelskog genocida u Gazi pretočili u masovne kampanje glasanja za progresivne kandidate koje nije strah ići protiv dobro ustaljenog narativa starog više decenija.

Lojalnost jednom čovjeku ne može zamijeniti principe

Republikanska stranka se pretvorila u političku grupaciju jednog čovjeka, što je odlično za njih kada je Trump izrazito popularan, ali izrazito loše kada ga podržava svega 30 posto Amerikanaca.

Čak i oni kandidati Republikanske stranke koji su pokušali da se distanciraju od Trumpa nisu u tome uspjeli, jer je on jednostavno postao sinonim za ovu stranku.

Pri tome, kandidati nisu smjeli pretjerano da se distanciraju od predsjednika SAD-a, jer bi time izgubili finansiranje svojih kampanja, a koje je u potpunosti pod kontrolom Trumpa i njegovih istomišljenika.

U takvoj situaciji, kandidati poput Rogera Marshalla u Kansasu nisu uspjeli da "pobjegnu" od Trumpove agende, što je direktno dovelo do njegovog poraza.

Republikanska stranka je tako od principa koji su poprilično popularni, posebno u ruralnim dijelovima SAD-a, napravila pomak ka praćenju onoga što "vrhovni vođa", odnosno Trump, kaže i radi.

Konzervativne vrijednosti, niski porezi, poštovanje slova Ustava bez odstupanja, snaga porodice i druge vrijednosti koje su definirale republikance 172 godine, od njenog nastajanja, stavljene su u drugi plan jer ih je preuzela figura koja zahtijeva da bude najvažnija.

Republikanski kandidati su prihvatili njegove principe, poput otvorene mržnje koju opravdavaju "slobodom govora", i njima zamijenili one koji su im donosili pobjede u ranijim izbornim procesima.

Da stvar bude poraznija, Trump nije prihvatio odgovornost, što znači da će sljedeće dvije godine najvjerovatnije donijeti slično stanje. Republikanski kandidati će biti između čekića i nakovnja u kontekstu toga da se, zbog nepopularnosti, moraju distancirati od Trumpa, ali takav potez može biti poguban za njihovo finansiranje i dovesti do aktivne kampanje protiv njihovog izbora koja bi dolazila iz Bijele kuće.

Ako se žele vratiti na pobjedničke staze do izbora 2028. godine, republikanci će morati naći način da se "krijući" distanciraju od Trumpa, ali se to čini kao zadatak ravan nemogućoj misiji.