Ekipa u kojoj su bili izvjestitelj Anthony Shadid, motažer Stephen Farrell, snimateljica Lynsey Addario i Tyler Hicks, zarobljena je 15. marta kada su automobilom naišli na kontrolni punkt libijske vojske. Oni su iz Egipta ušli u dio Libije pod kontrolom pobunjenika.
Kažu da su ih vojnici vezivali i više puta tukli šakama i šutirali čizmama. Snimateljicu Lynsey Addario vojnici su nepristojno dodirivali po tijelu, mada je to što je žena nije poštedjelo udaraca.
Svima su prijetili pogubljenjem. Još ne znaju što se dogodilo s njihovim vozačem Mohammedom. Ako se ispostavi da je mrtav, nosit ćemo taj teret do kraja života, jer je nevin čovjek stradao zbog nas, zbog naših pogrešnih odluka, zbog novinskog članka za koji nije vrijedilo umrijeti, piše u reportaži.
Kao iskusni izvještači kažu da su imali prilike vidjeti ljude zatočene, vezane, s povezima preko očiju, na mjestima poput zatvora Abu Ghraib ili pokupljene u nekoj operaciji u Iraku ili Afganistanu.
Sada smo mi bili ti bezlični ljudi o kojima smo izvještavali možda suviše bezosjećajno. Prvi put smo osjetili kako je to biti dezorijentiran povezom preko očiju, imati plastične lisice toliko utisnute da se gubi osjećaj u rukama, piše u utorak reportaži New York Timesa.
I pored neizbježnih trenutaka blagosti, oni su ipak shvatili da su ratni trofej i na svakom od desetak kontrolnih punktova pripadnici lokalnih policija su ih ponovo vrijeđali i tukli. Tako je bilo sve dok nisu predani vojnoj obavještajnoj službi, u čijem zatočeništvu su proveli posljednja četiri dana, koja su bili više dosađivanje.
Prije nego što su oslobođeni, još jednom im je stavljen povez preko očiju, koji je skinut kada su se našli u ministarstvu vanjskih poslova. Tamo su im se izvinjavali zbog načina na koji se prema njima postupalo.
Jedan čovjek u ministarstvu im je rekao kako treba razumjeti da postoji razlika između vojske i milicija lojalnih Gadafiju. Drugi je pitao jesu li vidjeli nenaoružane pobunjenika, sugerirajući da bi posjedovanje oružja opravdavalo gušenje pobune, a pitali su i da li je Lynsey bila silovana.
Što su više govorili, postajalo je sve jasnije da taj privid države nije država, navodi novinarska četvorka New York Timesa.
Libija nije nikada bila prava država, u teoriji to je ideja pukovnika Gadafija. Velika Socijalistička Narodna Libijska Arapska Država Masa trebalo je da predstavlja revoluciju koja teče. U najboljem slučaju, bila je diktatura, u najgorem haos, a ono što smo vidjeli s jednog na drugi kraj te zemlje bile su ruševine jednog eksperimenta koji je, kako se jada narod, trajao suviše dugo, zaključuje se u reportaži.
Odbor za zaštitu novinara saopćio je da je u Libiji 13 novinara nestalo, ili su u zatočeništvu vlade. Među njima su četiri novinara Al-Jazeere, dok se o šest libijskih novinara ništa ne zna.
Prema podacima te organizacije, od početka protesta u Libiji početkom februara, potvrđeno je više od 50 napada ili pokušaja da se ušutka štampa. Pored toga, među novinarima su zabilježene dvije pogibije, više od 30 slučajeva zatvaranja i pet fizičkih napada.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
