Nicholas Winton sa "svojom djecom" pred spomenikom koji mu je podignut u Pragu (Foto: AP)
Nicholas Winton je do 1988. godine bio anoniman građanin, a onda se saznalo da je 1939. godine spasio 669 jevrejskih mališana u ratnom Pragu.
Winton je svoju priču želio da zadrži u tajnosti. A onda je, zahvaljujući njegovoj supruzi, na vidjelo izašla istina o tada mladom Britancu.
I tako je slučaj Wintona objavljen još 1988. godine, ali tek sada filmom "Nichijeva porodica" slovačkog reditelja Mateja Minca i šira javnost upoznata je o nevjerovatnim detaljima priče o 29-godišnjem britanskom brokeru koji je organizovao transporte jevrejske djece iz prijeratnog Praga.
Na premijeru filma u Pragu stigao je i sam glavni junak, 101-godišnji Nicholas. U publici su se nalazili i mnogi koji se danas nazivaju "Wintonovom djecom".
Među njima je i Zuzana Spitzer, koja je u ljeto 1939. kao djevojčica iz Praga vozom otputovala u London. Ona se prisjeća oproštaja od roditelja:
Velika avantura
"Sjećam se kako smo sjedili u vozu, a pred prozorom su stajali moji roditelji. Svi su plakali, a ja sam se tome čudila, jer sam mislila kako krećem u veliku avanturu. Mama me pokušala ohrabriti i rekla je da tamo u Engleskoj ima puno cvijeća koje će mi se svidjeti. Kada sam bila mala, obožavala sam cvijeće."
"Wintonova djeca" izbjegla su strašnu sudbinu svojih vršnjaka.
Nicholas Winton je prije početka rata iz Praga u London poslao nekoliko vozova sa djecom. Mladi londonski broker pisao je pisma vladama širom svijeta u kojima je molio za pomoć. Ali, samo je njegova domovina - Velika Britanija bila spremna da prihvati jevrejsku djecu iz Čehoslovačke.
A onda je sve moralo ići vrlo brzo: trebalo je nabaviti novac i vize, te pronaći porodice koje su spremne da ih prihvate.
Među djecom je bila i Vera Penny. Ona se prisjeća kako se popela u voz u Pragu, te da nije ni slutila da svoje roditelje nikada više neće vidjeti: "Bilo je strašno kad se voz sve više i više udaljavao. Njihova lica, puna ljubavi i straha, polako su se rasplinula u daljini."
Djevojčicu Veru na željezničkoj stanici u Londonu čekala je njena pomajka. Vera priča: "Kada me ugledala, prišla mi je i zagrlila me. Rekla je nešto na engleskom jeziku što nisam razumijela. Kada sam je kasnije pitala šta mi je rekla, ona je odgovorila: 'Rekla sam ti da ćemo te voljeti. I to je najvažnije.'"
Nakon završetka rata Winton je krenuo u potragu za roditeljima te djece, ali skoro niko od njih nije preživio.
I tako je 90 posto spašene djece ostalo da živi kod svojih engleskih porodica. Mnogi od njih doznali su tek nakon nekoliko decenija šta se stvarno dogodilo.
Za samog Wintona to je poglavlje njegovog života u određenom trenutku bilo zaključeno - ovaj skromni čovjek o tim događajima nikada više nije progovorio ni riječi.
No, nakon što je njegova supruga Greta na tavanu pronašla kovčeg sa popisom imena, fotografijama i očajničkim pismima jevrejskih roditelja, odlučila se obratiti javnosti.
A onda je Winton 1988. godine, ne znajući pravi razlog, pozvan u jednu televizijsku emisiju BBC-a.
Voditeljka je iznenada pokazala Wintonov spisak djece i pitala publiku da li među njima ima neko ko Nicholasu Wintonu duguje svoj život. A kada su svi prisutni ustali, čak je i inače trezveni poslovni Winton bio dirnut do suza.
Pomagati drugima
Uprkos tome, priča o Wintonu i "njegovoj djeci" široj je javnosti postala poznata tek nakon 1998. godine, kada se slovački reditelj Matej Minac počeo baviti tom temom.
"Nevjerovatno sam srećan što sam mogao sa Nicholasom Wintonom snimati njegovu priču. Jer, on je posljednji spasilac - poput Wallenberga i Schindlera - koji je još živ", rekao je Minac.
Nicholas Winton je, uprkos starosti, doputovao u Prag na premijeru filma.
"Od gledanja unazad mnogo je važnije okrenuti se budućnosti", kaže on i dodaje da je ipak nešto naučio i iz prošlosti: "Čovjek mora uvijek biti spreman pomoći drugima i onda to i učiniti ako ima mogućnosti."
"Porodica Nicholasa Wintona" danas broji 5.700 osoba - djece koju je spasio i njihovih potomaka.
Možda vas zanima
Govorila o problemima
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Vezani članci
Čovjek s osmjehom
U Goraždu prikazan film posvećen legendarnom komandantu Zaimu Imamoviću
Povodom Dana Armije RBiH
