Most iz Homerove legende kao strateški bedem: Od antičkih slonova do NATO trupa, Sicilija konačno bliža kopnu

Most dužine 3,3 kilometra, koji bi se protezao preko Mesinskog tjesnaca, prvobitno je zamišljen kao podsticaj za ekonomski razvoj jednog od najsiromašnijih regiona Italije. Projekt je u posljednjim decenijama imao više propalih pokušaja realizacije, ali ga italijanska vlada sada predstavlja kao dio strategije za ispunjavanje NATO-ove obaveze povećanja vojne potrošnje.

Poput svih NATO saveznika, Italija se obavezala da će unutar deset godina povećati godišnju vojnu potrošnju na 5 posto BDP-a, od čega je 1,5 posto BDP-a namijenjeno za stratešku infrastrukturu.

Vlada premijerke Meloni želi trošak mosta uvrstiti u ovu kvotu i ističe njegovu stratešku vrijednost u Mediteranu, gdje vjeruje da Moskva nastoji povećati svoj utjecaj.

"Most preko Mesinskog tjesnaca predstavlja temeljnu infrastrukturu u kontekstu vojne mobilnosti, uzimajući u obzir prisustvo važnih NATO baza na jugu Italije", navodi se u izvještaju italijanskih vlasti iz aprila, kojim se projekt proglašava "nadmoćnim javnim interesom".

U istom izvještaju se navodi da bi drumsko-željeznički most imao "ključnu ulogu u kontekstu odbrane i sigurnosti — olakšavajući kretanje oružanih snaga Italije i NATO saveznika", uz napomenu o "rastućoj geopolitičkoj osjetljivosti Mediterana".

Ipak, Alessandro Marrone, šef programa za odbranu pri Institutu za međunarodne poslove u Rimu, smatra da Rim "širi koncept" vojne imovine, jer je NATO-ov glavni prioritet osigurati brzo premještanje trupa iz zapadne Evrope na istok u slučaju ruskog napada.

Prema njegovim riječima, Italija bi se trebala fokusirati na modernizaciju luka, aerodroma i puteva u regijama gdje su stacionirane njene trupe: "Ako se ide prema istoku, ide se ili preko Jadrana, avionom, ili preko Alpa".

Pokušaji da se premosti Mesinski tjesnac — čije su nemirne vode ovjekovječene u Homerovoj "Odiseji" — sežu još u antička vremena.

Prema hroničaru Pliniju Starijem, konzul je 252. godine p.n.e. uspio prevesti 100 zarobljenih ratnih slonova s Sicilije na italijansko kopno pomoću splavi napravljenih od "nizova međusobno vezanih bačvi".

Ideja povezivanja Sicilije s kopnom jača tokom 19. stoljeća, nakon ujedinjenja Italije. Već 1970. godine projekt je proglašen nacionalnim prioritetom, ključnim za ekonomski razvoj juga zemlje.

Ipak, savremeni pokušaji izgradnje mosta više puta su propadali, zbog krhkih javnih finansija Italije i stalnih sumnji u ekonomsku isplativost i strukturnu sigurnost projekta.

Stanovnici Mesine godinama su se protivili projektu — i ponovno se mobiliziraju — jer bi realizacija značila ogromne promjene za grad, uključujući izmještanje željezničke stanice.

Godine 2005. tadašnji premijer Silvio Berlusconi potpisao je prvi ugovor vrijedan 3,9 milijardi eura za izgradnju mosta, ali je projekt odbačen nekoliko mjeseci kasnije nakon pada njegove vlade. Po povratku na vlast 2008. pokušao ga je ponovo pokrenuti, ali je projekt opet otkazan 2011. usljed krize javnog duga.

Trošak izgradnje porastao je sa prvobitno planiranih 4,4 milijarde eura na sadašnjih 13 milijardi. Ipak, vlada Meloni ostaje odlučna u realizaciji i sve više naglašava njegovu stratešku važnost.

"Vidimo da se Rusija sve više projicira u Mediteran", rekla je Meloni novinarima na marginama NATO samita u junu, dok su italijanski stratezi izrazili sve veću zabrinutost zbog ruskih veza s Libijom.

"Postoje mnoge hibridne prijetnje, mnogi neprijateljski akteri koji djeluju na južnom krilu NATO saveza", dodala je.

No sam most bi mogao postati ranjivost i dodatno povećati troškove odbrane ako bi ga Italija morala braniti.

"Ova infrastruktura će privući pažnju svakog potencijalnog agresora, čak i onog manje moćnog", napisao je još 1987. godine general Gualtiero Corsini. Po njemu, među svim načinima povezivanja otoka i kopna, "viseći most ima najveću ranjivost" i zahtijevao bi protivzračnu i protivraketnu zaštitu.

Decenijama kasnije, Marrone se slaže da bi most, ukoliko se klasificira kao vojna ili strateška infrastruktura, morao imati odbranu iz zraka i mora. No nije uvjeren da bi bio visoko na listi meta za sabotažu.

"To je laka meta sa simboličkog ili političkog aspekta — odmah bi došla na naslovnice", rekao je Marrone. "Ali ruski vojni planeri također znaju da italijanske trupe i pojačanja za baltičke zemlje ili Poljsku neće prelaziti tim mostom".