Međunarodni odnosi su od ubistva Franca Ferdinanda malo napredovali
Barack Obama je proglasio kraj rata, američki vojnici se vraćaju kući, ali Iračani su tek neznatno slobodniji nego što su bili prije početka sukoba 2003. i mnogo manje sigurni.
Nakon sedam godina anarhije dva miliona Iračana je i dalje raseljeno u inostranstvu, isto toliko je raseljeno širom zemlje, a proizvodnja nafte je manja nego prije invazije.
Procjenjuje se da je oko 100.000 civila izgubi život, zemlja nema stabilnu vladu, obnova je minimalna, a korupcija široko rasprostranjena.
Većina promašenih, takozvanih liberalnih intervencija izvršenih poslije Drugog svjetskog rata - od Vijetnama do Libanona i Somalije, bar je pokrenuta iz dobrih namjera.
Povod za rat u Iraku, međutim, bila je laž koju su ponavljali George W. Bush i Tony Blair, laž u koju nisu povjerovali Njemačka, Francuska, Rusija i Japan, pa se nisu ni angažirali u sukobu.
Irački rat bit će zapamćen u historiji kao katastrofa koja je više od bilo čega drugog doprinijela udaljavanju atlantskih sila od ostatka svijeta i diskvalificirala te sile u ulozi globalnog policajca.
Taj rat je nevjerojatno pretjerana reakcija paranoidne i krajnje militarizirane američke države na pojedinačni teroristički čin izvršen 9. septembra 2001. godine i pokazao je koliko su međunarodni odnosi malo napredovali još od ubistva nadvojvode Franje Ferdinanda u Sarajevu, piše autor komentara u Guardianu.