"Mislio je o sebi kao o strategu velikih razmjera. Nikad nije krio svoja stajališta", rekao je Galbraith, navodeći da je predsjednik Tuđman smatrao srpsko stanovništvo strateškom prijetnjom Hrvatskoj.
Dok je prvi hrvatski predsjednik vjerovao u ideju "velike Hrvatske" koja je uključivala bosanske muslimane, Galbraith je kazao da se bivši ministar obrane Gojko Šušak zalagao za "malu veliku Hrvatsku" koja bi uključila samo Hercegovinu, dok je velika većina Hrvata bila protiv ideje velike Hrvatske i mijenjanja granica.
Bivši američki veleposlanik ponovio je, kao i u ranijim svjedočenjima u Haagu, da je 1995. Washington poručio Hrvatskoj da se ništa što kaže ne može se shvatiti kao zeleno svjetlo za početak Oluje, kao i da je na najsnažniji mogući način tražio da se u slučaju akcije štite civili i pripadnici UN-a, dobro postupa prema ratnim zarobljenicima, kao i da bi bilo kakvo ponavljanje zločina poput onih u Medačkom džepu imalo teških posljedica za američko-hrvatske odnose.
SAD se nije protivio Oluji zbog toga što je jedan od njezinih učinaka trebao biti i deblokada Bihaća koji su srpske snage počele napadati polovicom jula 1995. godine. Međunarodna zajednica strahovala je od ponavljanja srebreničkog masakra na tom području.
Iako je znao da je predsjednik Tuđman planirao da u 1995. riješi pitanje okupiranih područja vojnom akcijom, Galbraith je kazao kako se to očekivalo nakon 30. novembra te godine kada je isticao mandat snaga UN-a. Za planove da se to učini u kolovozu saznao je, kako je otkrio, 21. jula na Brijunima od tadašnjeg ministra odbrane Šuška.
Galbraith je opisao i kako je, nakon što su srpske snage popustile s pritiskom na Bihać, posljednji puta pokušao oživjeti političke pregovore hrvatskih vlasti i vodstva pobunjenih Srba i time izbjeći vojno rješenje.
U "shuttle" diplomaciji na relaciji Zagreb-Beograd Galbraith je 2. augusta dobio od jednog od krajinskih vođa Milana Babića suglasnost za plan reintegracije Srba uz značajnu autonomiju, tzv. Z-4 plan, ali je hrvatski predsjednik na susretu sljedećeg dana iskazao Galbraithu duboku sumnju u Babićevu sposobnost da osigura suglasnost ostalih krajinskih vođa.
"Bilo mi je jasno da ono što govorim ne nailazi na plodno tlo. Vjerujem da je već donio odluku da ide u rat", opisao je svoj razgovor s Tuđmanom vođen u 17.45 sati 3. augusta 1995. godine. U 18 sati istoga dana sastao se VONS i donio odluku da sljedećeg jutra počne Oluja.
Galbraith je otkrio i da je 1993., kada je stigao u Hrvatsku kao prvi američki veleposlanik, Washington bio na rubu da u Hrvatsku uopće ne pošalje ambasadora zbog miješanja Hrvatske u BiH.
Suđenje trojici generala nastavlja se u utorak u popodnevnom terminu protuispitivanjem bivšeg američkog veleposlanika.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
