Opsežna biografija
53

Druga strana Alekseja Navalnog: Od nacionaliste i desničara do miljenika Zapada

Piše: B. Herić
Foto: EPA-EFE
Foto: EPA-EFE
Aleksej Navalni je prije smrti postao neprikosnoveni vođa antikremaljskih političkih snaga i svih onih koji su se suprotstavljali ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, no njegova desničarska i nacionalistička prošlost ga je uvijek pratila.
Rođen 1976., Navalni je diplomirao pravo 1998. i stekao diplomu iz finansija 2001. Tokom svoje karijere bavio se pravom, investicijama i aktivizmom, ali se stalno vraćao politici.

O muhama i žoharima

Između 2000. i 2007. Navalni je bio član liberalne stranke Yabloko, prije nego što je pristupio nacionalističkom pokret pod nazivom "Narod". Pojavio se u dva ozloglašena YouTube videa ove grupe, jedan koji zagovara prava na oružje u borbi protiv "muha i žohara" (priložen slikama muslimanskih pobunjenika s južnog Kavkaza), a drugi koji uspoređuje imigrante iz islamskih regija s karijesom.

Amnesty International je na temelju ovog snimka Navalnom oduzeo status "zatvorenika savjesti". Poništio je ovu odluku 2021., priznajući u izjavi da se "mišljenja i ponašanje pojedinca mogu mijenjati tokom vremena".

U augustu 2008. Navalni je afirmativno govorio o ruskoj invaziji u Gruziji u ime opkoljene Južne Osetije. Zatim je učestvovao u tri godišnja skupa 'Ruski marš' sa ruskim nacionalistima i neonacistima.

Aktivistica Evgenia Albats kasnije je rekla da je pozvala Navalnog da se pridruži skupu kao način da se etnički nacionalizam usmjeri protiv Kremlja. Godine 2010. Albats će biti kosponzor Navalnog šestomjesečnog boravka u SAD-u kroz Yale World Fellows program.

"Imigranti iz centralne Azije unose drogu u Rusiju", rekao je Navalni u intervjuu 2012., braneći ono što je opisao kao "realističan" zahtjev za vizu za "prekrasne ljude iz Tadžikistana i Uzbekistana".

Bloger protiv korupcije

Godine 2013. Navalni je promijenio svoj fokus kandidirajući se za gradonačelnika Moskve na antimigrantskoj platformi, osiguravši 27 posto glasova. Nakon toga se distancirao od "Ruskih marševa" i ublažio svoju nacionalističku retoriku, preusmjeravajući pažnju na antikorupcijske istrage i šireći doseg svoje Fondacije za borbu protiv korupcije.

U dokumentarcu od prije nekoliko godina je govorio i o povezanosti sa nacionalistima i nacistima s kojima je bio na skupovima, poručivši da se nije slagao s njima, ali da je procijenio da tako treba zbog stvaranja jakog bloka kontra Putina.

Navalni je počeo mobilizirati desetke hiljada demonstranta svih političkih usmjerenja diljem Rusije – i priznao je da su se mnogi okupili kao simbol protiv Putina, a da se nužno nisu složili s njegovim stajalištima.

"Ovo je valoviti pokret koji niko ne kontrolira i, zapravo, niko ne razumije, uključujući mene", rekao je Navalni novinaru na skupu podrške političkim zatvorenicima 2014. godine.

Jedna od najistaknutijih istraga tima bila je priča o Putinovoj palači, gdje je grupa istražitelja objavila fotografije i dijagrame Putinove ogromne seoske rezidencije u Gelendžiku. Svijet je tada saznao za omiljene razonode ruskog predsjednika.

Tim Navalnog otkrio je i Medvedevljev Tajanstveni otok te Putinovu luksuznu jahtu Šeherezada.

Stav o Ukrajini

Stavovi Navalnog prema Ukrajini bili su kontroverzni. Njegov stav o okupaciji Krima, kojeg je usporedio sa "punjenjem sendviča" i ratu u Ukrajini izazvao je kritike u ukrajinskom društvu. Mnogi su Ukrajinci njegov stav smatrali nedovoljno čvrstim i optuživali ga za pretjerano izbjegavanje osude ruske agresije. Navalni je zagovarao načela miroljubivih pregovora i diplomatije, što je izazvalo nezadovoljstvo onih koji su očekivali odlučnije akcije.

Jedan od faktora koji je utjecao na odnose Navalnog s Ukrajinom bila je i njegova kampanja 2017., kada je najavio učešće na predsjedničkim izborima. Optužen je da pokušava potkopati ukrajinsku demokratiju igrajući na snagu Kremlja i slijedeći vlastite političke ambicije.

Njegovi odnosi s Ukrajinom ostali su problematični i nikada nisu dosegli stepen povjerenja i razumijevanja. Stoga je također nemoguće reći da su Ukrajina i ukrajinsko društvo Navalnog smatrali "dobrim Rusom".

Presude i trovanje

U decembru 2014. godine, Navalni je dobio tri i pol godine uslovne kazne zbog navodne "krađe" 500.000 dolara od dviju kompanija. Evropski sud za ljudska prava nazvao je suđenje "arbitrarnim i očito nerazumnim".

Njegov uslovni otpust naposljetku je produljen do kraja 2020. Do tada je bio u Njemačkoj oporavljajući se od trovanja u augustu 2020. onim što su on, zapadne vlade, stručnjaci NATO-a i nezavisni mediji nazvali pokušajem Kremlja da ga ubije nervnim agensom Novičokom.

Ruske vlasti su negirale te tvrdnje i optužile Navalnog za kršenje uslovnog otpusta.

Vratio se u Rusiju nakon čega je odmah uhapšen zbog kršenja uslovne kazne te je poslan u zatvorsku koloniju. Ruske vlasti su ga optužile za nepoštovanje suda, zbog čega je dobio još jednu devetogodišnju kaznu 2022. godine. U augustu 2023. godine osuđen je na još 19 godina pod optužbom za poticanje, finasciranje i provođenje ekstremističkih aktivnosti i " rehabilitaciju "nacističke ideologije".

U decembru 2023. Navalni je prebačen u zatvorsku koloniju u regiji Yamalo-Nenets u sjevernom Sibiru. Ruska Federalna zatvorska služba je objavila njegovu smrtu prošli petak, 16. februara. Iako su ruske vlasti objavile da je za smrt kriv "sindrom iznenadne smrti" većina političara i aktivista sa Zapada je optužila Kremlj da je namjerno ubio Navalnog.